ANITA BLAGOJEVIĆ
Učinjeno je dosta, ali Hrvatska nazaduje i dalje u području rodne ravnopravosti
Većina podataka i izvješća o položaju žena u Hrvatskoj pokazuju kako politika ravnopravnosti spolova i uvedeni institucionalni mehanizmi nisu rezultirali očekivanim rezultatima. Ističe da postoji niz konkretnih pokazatelja neravnopravnog položaja žena i vrlo sporog napretka na raznim područjima
Anita Blagojević (Foto Bruno JOBST)
U posljednja dva desetljeća puno toga dobroga napravljeno je na pravnom planu ravnopravnosti žena i muškaraca u Hrvatskoj, smatra Anita Blagojević, redovita profesorica ustavnog prava s Katedre ustavnog i europskog prava Pravnog fakulteta u Osijeku i dodaje da analiza relevantnog zakonodavstva pokazuje kako je u ovom vremenu, u pogledu sprječavanja diskriminacije temeljem spola i ravnopravnosti spolova, izgrađen prilično solidan pravni i institucionalni okvir.
Kvalitetan okvir
- U svojevrsnoj međuigri međunarodnih, regionalnih i nacionalnih čimbenika, s vodećom ulogom procesa europeizacije, ali i značajnom ulogom (jakih) ženskih organizacija, stvoren je (relativno) kvalitetan okvir za promicanje i provedbu društva jednakih mogućnosti za sve. Sve je počelo promjenom Ustava 2000. godine kojom je konstitucionalizirana ustavna vrednota ravnopravnosti spolova, a nastavilo se tri godine kasnije usvajanjem krovnog zakona, Zakona o ravnopravnosti spolova, kao i usvajanjem niza drugih zakona, prije svega Zakona u suzbijanju diskriminacije (2008.), te brojnih specijaliziranih zakona iz domene rada i radnih odnosa, obitelji, nasilja u obitelji, kaznenog zakonodavstva... Uspostavljanje relevantnog pravnog okvira pratilo je uspostavljanje pratećeg institucionalnog okvira, na čelu s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, podsjeća Blagojević.
Slika i prilika »brige« vlasti
Prema riječima prof. Blagojević dovoljno je pogledati kako je ove godine prošlo podnošenje godišnjeg izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u Hrvatskom saboru, uz gotovo praznu sabornicu i bez ijednog predstavnika vladajuće većine.
- Poruka koja se šalje javnosti ovakvim odnosom prema ključnoj instituciji koja nadzire poštovanje ustavnih i zakonskih odredbi o ravnopravnosti žena i muškaraca je prava slika i prilika ‘’brige’’ vlasti o ovom području. Nažalost, odnos prema ovoj instituciji ‘’samo’’ je produžena ruka ‘’skrbi’’ vlasti o ljudskim pravima općenito, jer kako objasniti da Hrvatski sabor već dvije godine drži ‘’na čekanju’’ godišnje izvješće pučke pravobraniteljice? Je li razlog tome poražavajuća krvna slika stanja ljudskih prava u našoj državi, satkana od niza negativnih pokazatelja diskriminirajućeg ponašanja prema različitim društvenim skupinama, dakle ne ‘’samo’’ u odnosu na žene, nego i u odnosu na osobe s invaliditetom, umirovljenike, pacijente u bolnicama, pripadnike nacionalnih manjina, možemo samo pretpostaviti, pita se Blagojević.
Naša sugovornica također ističe kako je, osim toga, Hrvatska usvojila brojne međunarodne dokumente iz ovog područja. Podsjeća i da je svjetlo dana ugledalo relativno recentno prvo evaluacijsko izvješće GREVIO-a, stručnog tijela za nadzor provedbe Istanbulske konvencije, koje je detektiralo pozitivne, ali i niz negativnih elemenata provedbe, poglavito u dijelu koji se odnosi na rodno uvjetovano nasilje.
- Svi međunarodni instrumenti o ljudskim pravima zabranjuju diskriminaciju temeljem spola. Također je bitno imati na umu kako, sukladno čl. 141. Ustava RH, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Hrvatske i po pravnoj su snazi iznad zakona, naglašava Blagojević.
Kako na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini svjedočimo vrlo izazovnim vremenima, tema rodne ravnopravnosti nije baš ona koja se kod nas smatra jednom od prioritetnih, uvjerena je Blagojević držeći problematičnim to što se u Hrvatskoj ovo područje zapravo nikada i nije smatralo prioritetnim.
- Na deklarativnoj razini jest, pogotovo kada se približi obilježavanje (međunarodnog) Dana žena, ali na stvarnoj, složit ćemo se, to baš nije niti približno tako. A o tome svjedoče mnoga izvješća i istraživanja, upozorava naša sugovornica.
Ispod EU prosjeka
Na pitanje gdje je Hrvatska na planu rodne ravnopravnosti u odnosu na druge države članice EU-a, podsjeća prije svega da, iako je EU globalni predvodnik u rodnoj ravnopravnosti, o čemu svjedoči podatak da je od 20 zemalja u svijetu koje su vodeće u rodnoj ravnopravnosti njih 14 iz EU-a, još uvijek niti jedna država članica nije postigla potpunu rodnu ravnopravnost.
INDEKS RAVNOPRAVNOSTI
Indeks rodne ravnopravnosti izrađuje Europski institut za ravnopravnost spolova, a temelji na mjerenju i ocjenjivanju različitih parametara rodne ravnopravnosti na područjima rada, novca, znanja, zdravlja, vremena i moći. Skala rodne ravnopravnosti temelji se na vrijednostima 1-100, pri čemu je 100 potpuno postignuće rodne ravnopravnosti.
- Vjerojatno nas ne čudi previše podatak da su, prema indeksu rodne ravnopravnosti EU-a za 2024., na vrhu ljestvice rodno ravnopravnih država uobičajeno Švedska i Danska, dok dno pripada Rumunjskoj, Mađarskoj, Grčkoj i, nažalost, Hrvatskoj, koja je ostvarila svega 59,7 bodova od mogućih 100. Dakle, »debelo« smo ispod prosjeka EU-a koji iznosi 71 od 100 bodova, odnosno nalazimo se na samom začelju. Nažalost, situacija je takva da dolazimo do zaključka da u području rodne ravnopravnosti ne da stagniramo, nego nazadujemo, uvjerena je Blagojević obrazlažući to činjenicom da je Hrvatska godinu dana ranije zauzimala 19. mjesto od 27 članica EU-a.
Redovita profesorica ustavnog prava s Katedre ustavnog i europskog prava osječkog Pravnog fakulteta ove rezultate drži nezadovoljavajućima navodeći kako oni pokazuju da nas sve skupa čeka puno izazova i puno posla na promoviranju rodne ravnopravnosti. Naime, većina podataka i izvješća o položaju žena u Hrvatskoj pokazuju kako politika ravnopravnosti spolova i uvedeni institucionalni mehanizmi nisu rezultirali očekivanim rezultatima. Ističe da postoji niz konkretnih pokazatelja neravnopravnog položaja žena i vrlo sporog napretka na raznim područjima.
- Žene i dalje čine većinu nezaposlenih, podzastupljene su na rukovodećim položajima, nemaju jednake mogućnosti za napredovanje, imaju niže plaće i mirovine, muškarci u Hrvatskoj najmanje od svih u Europskoj uniji koriste rodiljne i roditeljske potpore, sve je više prijavljenih slučajeva spolnog uznemiravanja žena, sve je više i prekršajnih i kaznenih djela nasilja u obitelji (a žene su i dalje, u velikoj većini, žrtve tog nasilja), žene su uskraćene za odgovarajuću razinu zaštite svojih reproduktivnih prava, te su podzastupljene na svim razinama političke participacije, podsjeća dodajući da je upravo na ovim primjerima vidljivo kako je kvalitetno, ili relativno kvalitetno, zakonodavstvo jedna strana medalje, dok je druga, jednako bitna, implementacija tog zakonodavstva.
Bez provedbe zakona se ne može
Naša sugovornica zaključuje da je provedba zakona i politika povezanih s ravnopravnošću spolova jednostavno je »conditio sine qua non« (uvjet bez kojega se ne može) poboljšanja položaja žena i postizanja stvarne jednakosti oba spola, a ona mora ići ruku pod ruku s odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima, ali i s konstantnim osvješćivanjem i edukacijom svih dionika i društva u cjelini o stereotipovima i predrasudama koji dovode do neravnopravnog položaja žena.
- Sve ovo je jedan od razloga zašto sam odlučila prijaviti jedan europski projekt, odnosno Jean Monnet modul posvećen temi rodne ravnopravnosti (‘’Europska unija i rodna ravnopravnost’’). Riječ je o trogodišnjem projektu (2023. - 2026.), koji se provodi na Pravnom fakultetu, a kojemu su temeljni ciljevi promicanje i produbljivanje studija Europske unije kao alata za izgradnju uključivog europskog društva usmjerenog na rodnu ravnopravnost, te podizanje svijesti mladih ljudi, ali i svekolike javnosti, u pogledu razumijevanja kreiranja politika EU-a i temeljnih vrijednosti EU-a, poručuje Blagojević.
Podijeli: Facebook X
