Akademik Igor Anić
Odgovore na pitanja kako klimatske promjene utječu na stanje hrvatskih šuma i koliko su šume ključ hrvatske klimatske strategije, potražili smo od trenutačno za to zasigurno namjerodavnije osobe u Hrvatskoj - akademika Igora Anića, redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, redovitog člana Akademije šumarskih znanosti, predsjednika Hrvatskog šumarskog društva i redovitog sveučilišnog profesora u trajnom izboru, stručnjaka za šumarstvo i uzgajanje šuma.
Kako danas ocjenjujete stanje hrvatskih šuma u kontekstu klimatskih promjena? Koje se promjene već jasno vide na terenu?
- Klimatske promjene polako i nezaustavljivo utječu na šume i mijenjaju ih. Rezultati obrađenih scenarija promjene klime za Hrvatsku pokazuju da u idućim desetljećima možemo očekivati znatno smanjenje povoljnih uvjeta staništa za naše glavne vrste drveća, kao što su hrast lužnjak, obična jela i obična bukva. Te vrste drveća vjerojatno će puno duže ostati na područjima koja će biti za njih klimatski nepogodna nego što je predviđeno modelima, ali će biti povećan rizik od njihove izloženosti fiziološkom (suša) i biološkom stresu (štetnici, bolesti). Istodobno, očekuje se povećanje povoljnih uvjeta staništa za kserofilne vrste drveća, kao što su hrast medunac, hrast cer, hrast kitnjak, i za pionirske vrste drveća. Na terenu su vidljivi prvi znakovi takvih promjena, primjerice, slabije uspijevanje obične jele i obične bukve na južnim padinama primorskih Dinarida, odumiranje poljskog jasena u nizinskim šumama i migriranje alepskoga bora iz obalnog pojasa dublje u prostor Dalmatinske zagore.
Što za vas konkretno znači pojam "klimatska tranzicija šuma" u Hrvatskoj. Kako se taj proces očituje u šumarskoj struci i praksi?
- Klimatska tranzicija šuma odnosi se na proces prilagodbe šuma izmijenjenim klimatskim uvjetima kako bi se osiguralo njihov vitalitet, stabilnost, održivost površine, optimalna proizvodnja šumskih proizvoda i usluga, visoka razina prirodnosti i sposobnost prirodne obnove. Klimatska tranzicija šuma u šumarstvu se očituje potrebom za intenziviranjem gospodarenja šumama. Struka za to ima dovoljno znanja i volje, ali nema dovoljno financijskih sredstava i radne snage što je posljedica drastičnog smanjenja izdvajanja u fond za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ) i depopulacije ruralne sredine.
Oprema za motrenje mikroklime i asimilacije ugljičnog dioksida na šumskoj pokusnoj plohi
Koji su danas najveći klimatski rizici za hrvatske šume? Jesu li to prije svega suše, toplinski valovi, požari, štetnici, nešto drugo ili sve navedeno?
- Sve navedeno. Od 2013. godine veliki kompleksi naših šuma učestalo su izloženi intenzivnim pritiscima abiotskih i biotskih štetnih čimbenika, kao što su naglo širenje nezavičajnih vrsta štetnika i novih biljnih bolesti, vjetrolom, ledolom i šumski požari. Njihova češća pojava i visoki intenzitet povezuju se s klimatskim promjenama. Sjetimo se katastrofalnog ledoloma, vjetroloma i masovne pojave štetnika smrekova potkornjaka, zbog kojeg je u šumama Gorskog kotara 2016. proglašeno stanje elementarne nepogode. Odumiranje poljskog jasena do danas je na nekim lokalitetima, primjerice u Lonjskom polju, poprimilo razmjere koje bih nazvao nacionalnom katastrofom. Olujno nevrijeme koje je zahvatilo središnju i istočnu Hrvatsku 19. srpnja 2023. nanijelo je ukupnu štetu od četiri milijuna kubika drva, od čega više od polovine u šumama hrasta lužnjaka. Najveća šteta zabilježena je u Spačvi, koju su inače pogodila četiri ljetna olujna nevremena, 1998., 2008., 2019. i 2023. godine, uvijek u srpnju. Time je znatno premašen povijesni prosjek učestalosti takvog događaja.
Klimatska tranzicija šuma odnosi se na proces prilagodbe šuma promijenjenim klimatskim uvjetima kako bi se osigurao njihov vitalitet, stabilnost, održivost površine, optimalna proizvodnja šumskih proizvoda i usluga, visoka razina prirodnosti i sposobnost prirodne obnove
Kako klimatske promjene utječu na prirodnu obnovu šuma, vitalnost stabala i ukupnu otpornost šumskih ekosustava?
- Klimatske promjene utječu posredno, nepovoljno mijenjajući fiziološke procese i ekološke odnose u šumskom ekosustavu. To se posebice odnosi na starije sastojine, kojima je smanjena sposobnost prilagodbe. Odumiranje starih stabala neposredno utječe na stabilnost šumskog ekosustava i sposobnost prirodne obnove. Mlade sastojine lakše se prilagode. Zato je obnova starih šuma i formiranje nove generacije mladih šuma također jedan od važnih načina prilagodbe klimatskim promjenama.
Zvučna tomografija stabla može se usporediti s magnetskom rezonancom u medicini
Koliko klimatske promjene mijenjaju dosadašnje razumijevanje održivog gospodarenja šumama i trebamo li mijenjati neke ustaljene pristupe?
- Načelo potrajnosti, ili održivog gospodarenja šumama, definirano je 1713. godine i do danas je ostalo jedini pravi primjer održivoga razvitka. U Hrvatskoj je uvedeno 1769. godine, dakle gotovo prije dva i pol stoljeća. Načelo potrajnosti do danas je evoluiralo u višenamjensku progresivnu potrajnost. Sastoji se u tome da se šumski ekosustavi ne samo očuvaju na istoj površini nego i poboljšaju glede biološke raznolikosti, produktivnosti, vitaliteta, ispunjavanja gospodarskih i općekorisnih funkcija. Preduvjet za to je prirodni način gospodarenja šumom, koji je tradicionalan u Hrvatskoj. Takav strateški pristup ne treba mijenjati. Na taktičkoj razini mogu se prilagođavati metode kojima se takav strateški pristup ostvaruje.
Koju ulogu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu ima u istraživanju klimatskih utjecaja na šume i u traženju rješenja za budućnost?
- Fakultet šumarstva i drvne tehnologije počeo je rad 1898. godine kao peta sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, pod nazivom Šumarska akademija. To je najstarija šumarska visokoobrazovna i znanstvena institucija jugoistočne Europe. Fakultet je uvijek prilagođavao svoju znanstvenu i obrazovnu djelatnost aktualnim potrebama hrvatskih šuma i šumarstva. Danas su izražene potrebe za istraživanjem složenih međuodnosa u šumskim ekosustavima s ciljem povećanja njihove otpornosti na klimatske izazove i pronalaženja rješenja za šumarsku praksu. To su važna istraživanja jer njihovi rezultati utječu na šume, a time na sve nas.
Na kojim biste istraživanjima, projektima ili spoznajama Fakulteta posebno inzistirali kada govorimo o prilagodbi šuma klimatskim promjenama?
- Generalno bih istaknuo potrebu za dosljednom primjenom načela zagrebačke škole uzgajanja šuma, koja od svog postanka 1921. njeguje prirodni pristup gospodarenju šumama. Načela uključuju podržavanje prirodne dinamike šuma, prirodnu obnovu šuma, umjetnu obnovu šuma prema potrebi, i to prema načelima prirodne obnove, nekorištenje čistom sječom za obnovu šuma, intenzivnu njegu šuma od najranijih razvojnih stadija i višenamjensko progresivno potrajno gospodarenje. Treba naglasiti kako zahvaljujući primjeni tih načela u gospodarenju hrvatskim šumama u posljednjih stotinjak godina čak 95 % naših šuma ima očuvan visok stupanj prirodnosti. Prirodnim gospodarenjem šumama prema načelima zagrebačke škole uzgajanja šuma prirodnost i stabilnost šume može se očuvati ili prema potrebi povećati. To je također jedan od strateških pristupa gospodarenju šumama kojeg se treba pridržavati. Na to se izvrsno nadovezuju EU projekti koje vodi Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma: Mjere prilagodbe klimatskim promjenama za održivo upravljanje prirodnim resursima (MEMORIE) i Prilagodba gospodarenja šumama za očuvanje bioraznolikosti u planinskim šumama obične smreke u uvjetima klimatskih promjena (BIOFORMA).
Gorski kotar/ Snimio S. DRECHSLER
U Pogledu Green promatramo prirodu kao infrastrukturu. Kako biste objasnili ulogu šuma u gospodarenju ugljikom – kao ponora CO2, regulatora mikroklime i zaštite tla?
- Šume su, uz more, pitku vodu i poljoprivredno tlo, najveće i najvrjednije prirodno dobro Republike Hrvatske. Prostiru se na 46 posto površine kopna, čime naša domovina spada u šumovite države Europske unije. Svake godine one prirastom proizvedu deset milijuna kubičnih metara nove drvne tvari. Fotosintezom iz atmosfere godišnje vežu od pet do sedam milijuna tona ugljikova dioksida i tako ponište čak 30-40 posto emisije CO2 u Hrvatskoj. Godišnje se iz njih iskoristi između pet i osam milijuna kubičnih metara drvne tvari. Prodajom tog drva država ostvaruje dodatni prihod od PDV-a, koji je, primjerice, prošle godine iznosio 46,5 milijuna eura. Jedinicama lokalne uprave uplaćen je šumski doprinos od prodanog drva u iznosu od 28,5 milijuna eura. Šume su prirodni klima-uređaj. Ljeti je u šumi temperatura zraka između 2 i 8 °C niža nego na izvanšumskim površinama. Šuma stvara osjećaj klimatske ugode zbog efekta transpiracijskog hlađenja. Koliko šume znače za zaštitu tla od erozije, najbolje pokazuje podatak kako se nakon šumskog požara erozija tla vodom u šumi alepskog bora poveća čak 500 puta. Kad razmišljamo o vrijednosti hrvatskih šuma, možemo navesti podatak kako naše mediteranske šume vrijede 32 milijarde eura, bukove šume 15 milijardi eura, a poplavne šume vrba, topola, poljskog jasena i crne johe oko 7 milijardi eura.
Hrvatska sudjeluje u velikim EU programima za šumarstvo i klimu. Koliko su ti projekti konkretno promijenili praksu na terenu?
- O tome najbolje govore EU projekti Hrvatskih šuma d. o. o., koji su prihvaćeni baš zbog poboljšanja šumarske prakse. Projekt ECOMANAGER imao je za ciljeve jačati kapacitete djelatnika za učinkovitije upravljanje šumskim područjima ekološke mreže Natura 2000. Drugi primjer je projekt NATURA VITA, koji se bavio razminiranjem, obnovom i zaštitom šuma od bolesti i štetnika na zaštićenim područjima, i Natura 2000, na područjima Osječko-baranjske županije.
Često se otvara rasprava o upotrebi biomase za energiju. Gdje je granica između održive uporabe drvne mase i zaštite ekosustava?
- Dobivanje drvne biomase za energiju i zaštita ekosustava nisu nužno u suprotnosti jer je drvo samo nusproizvod redovitih i potrebnih uzgojnih zahvata njege i obnove šuma. Drvo za energiju može se dobiti od tanjih drva i kore, što prije svega ovisi o intenzitetu gospodarenja šumom. Tomu treba dodati potencijalno velike količine drvne biomase od vjetroizvala, ledoloma, suhih stabala, opožarenih površina, izgradnje šumskih cesta, održavanja kanala, ostataka i otpada prilikom sječe i oblikovanja drvnih sortimenata te drugog. Povećanjem površina namjenskih brzorastućih šumskih kultura i plantaža na neobraslim šumskim zemljištima i zapuštenim poljoprivrednim zemljištima može se smanjiti tražnja drva za energiju iz prirodnih šuma.
Kako izgleda suvremena šumarska znanost danas – radite li s dronovima, satelitima, UI modelima, klimatskim simulacijama?
- Šumarska znanost oduvijek se oslanjala na terenski rad, postavljanje i praćenje terenskih šumskih pokusa te prikupljanje podataka i uzoraka u šumi. Ono što je novo to su suvremeni digitalni instrumenti i alati za mjerenje, uzorkovanje i laboratorijsku obradu podataka. Oni omogućuju šumarskim znanstvenicima dugotrajno terensko praćenje i analizu brojnih varijabli u šumskom ekosustavu o kojima su naši učitelji mogli samo sanjati.
Ako gledamo prema 2035. godini, što bi trebala biti tri glavna prioriteta hrvatske politike prema šumama?
- Ističe se nužnost izrade nove nacionalne šumarske strategije Republike Hrvatske, definirane Zakonom o šumama, koja će uzeti u obzir sve aktualne zahtjeve prema šumama na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini te utjecaj klimatskih promjena na šume. U izradu strategije treba uključiti sve najvažnije sastavnice šumarskog i drvarskog te sektora zaštite prirode i okoliša, ali i ostale potrebne sektore, s ciljem definiranja međusobnih odnosa.
Uspostaviti novi model prodaje drvnih proizvoda iz državnih šuma, koji će prvenstveno više vrjednovati tržišni model prodaje uz određenu zaštitu domaće drvne industrije. Takav model donijet će veći prihod državi kao vlasniku većine hrvatskih šuma, jedinicama lokalne uprave i samouprave kroz šumski doprinos te šumarstvu, koje je suočeno s rastućim izazovima i potrebama ulaganja u poboljšanje vitaliteta, stabilnosti i produktivnosti šuma.
" Važno je staviti u prvi plan njegu, obnovu i zaštitu šuma od bolesti i štetnika i odmaknuti se od isključivog gledanja na šumu kao izvor drvne sirovine ili kao pasivno zaštićeni objekt prirode. Ni jedna krajnost nije dobra
Budući da je razminiranje Republike Hrvatske završeno, sredstva općekorisnih funkcija šuma (OKFŠ), namijenjena proteklih godina u tu svrhu, treba ponovno ulagati u šumarske radove u državnim i privatnim šumama. Treba nastojati podignuti stopu izdvajanja za općekorisne funkcije šuma jer šumarstvo ne može samo financirati rastuće potrebe sanacije, obnove, njege i zaštite šuma nakon šteta prouzročenih sve češćom i intenzivnijom pojavom elementarnih nepogoda, štetnika i novih bolesti. Važno je staviti u prvi plan njegu, obnovu i zaštitu šuma od bolesti i štetnika te se odmaknuti od isključivog gledanja na šumu kao izvor drvne sirovine ili kao pasivno zaštićeni objekt prirode. Ni jedna krajnost nije dobra.
Što biste poručili gradovima i urbanistima koji tek otkrivaju ulogu urbanih šuma, park-šuma i zelenih pojasova u hlađenju gradova?
- Slikovito bih rekao da se u svakoj šumi mora čuti zvuk motorne pile i sjekire jer se samo na taj način šuma može formirati i očuvati kao savršen, biološki i ekološki stabilan, raznolik, produktivan, vitalan i regenerativno sposoban ekosustav. To vrijedi za sve šume, a posebice za urbane šume, jer namjena šume i ciljevi gospodarenja šumom nisu dar prirode, nego rezultat rada u šumi i sa šumom. Izuzetak trebaju biti samo prašumski rezervati, koje u skladu s njihovom definicijom i namjenom treba prepustiti isključivo prirodnoj dinamici.