Zdravstveno opismenjavanje građana je stalni trud

Slovenija je u mnogočemu ispred Hrvatske, a u zdravstvu pogotovo. Imaju značajno bolje zdravstveno stanje nacije, uspješniji su u prevenciji i liječenju karcinoma, bolnice im posluju bitno bolje od naših, liječnici im ne odlaze u inozemstvo, a lijekove ne kupuju u susjednoj Hrvatskoj, nego kod kuće. Muče ih slični problemi s kojima se suočava naše zdravstvo, kao što je rastući trošak liječenja, duge liste čekanja, preveliki angažman doktora iz javnih ustanova u privatnom sektoru, loša zdravstvena pismenost građana, ali se s tim problemima nose planski i učinkovito. Modeli koje je Slovenija uspješno primijenila da bi popravila zdravstvenu sliku građana mogli bi i nama poslužiti kao primjer, a za neke se zainteresirala i Svjetska zdravstvena organizacija.

O svim ovim temama razgovarali smo s izv. prof. dr. Brankom Gabrovcem, generalnim direktorom Nacionalnog instituta za javno zdravstvo u Ljubljani, koji će o novostima koje Slovenija planira poduzeti u pogledu zdravstvenog opismenjavanja nacije i oblikovanja nove strategije javnog zdravstva govoriti na skorom HealthComm Forumu 2025 koji se pod nazivom »Novo lice zdravlja« održava 12. i 13. lipnja u Zagrebu. Prof. dr. Gabrovec predstavit će tamo metodološki put k oblikovanju nove slovenske strategije javnog zdravstva.

izv. prof. dr. Branko Gabrovec, generalni direktor Nacionalnog instituta za javno zdravstvo u Ljubljani

- Kod nas je uvijek bio ping-pong između Ministarstva zdravstva i Instituta za javno zdravlje tko je odgovoran za pripremu strategije. Smatrao sam da je to naša zadaća i iskoristili smo 100-godišnjicu javnog zdravstva prije dvije godine, kad nam je u goste došao regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu Hans Kluge. Tada sam formirao grupu naših mladih stručnjaka, specijalizanata i specijalista, a njihova je zadaća bila pripremiti nacrt strategije javnog zdravlja. To smo radili skupa s WHO-om. Slali smo naše stručnjake u inozemstvo gdje su se obrazovali, pregledali su sve strategije u svijetu, i u komunikaciji s drugim ustanovama pripremili su tu strategiju. U zadnjem koraku smo dali to našim starijim profesorima da i oni to pogledaju i daju svoj zaključak. U Sloveniji imamo puno stručnjaka koji vrlo dobro brinu o svom području rada, ali krovna strategija o tome kamo idemo i ići ćemo nam je nedostajala, ističe Gabrovec.

Krovna strategija

Iako je Hrvatska među najstarijim nacijama u Europi, a vodi i po pušenju, pretilosti, smrtnosti od karcinoma, ni susjedna Slovenija nije pošteđena tih problema.

- Događaju se dvije stvari na različitim populacijama. Prvo je starenje populacije. U Sloveniji je od osamostaljenja 1991. do danas životna dob produžena za devet godina. To je puno, ali naši građani te dodatne godine života prežive u lošem zdravlju. Kod muškaraca je prvi razlog smrti karcinom, a kod žena srčanokrvožilne bolesti, a taj će trend i dalje rasti. Dijabetesa je sve više, multimorbidnosti i polifarmacije također. Imamo populaciju koja je u slabom zdravstvenom stanju. Drugi problem su nam mladi koji sve više puše, sve više imaju problem s viškom kilograma i manjkom tjelesne aktivnosti. Problemi koje imamo proizlaze iz našeg stila života i tu je uloga javnog zdravlja. Zato smo donijeli strategiju, postupnim koracima moramo promijeniti takav stav jer zdravlje je posljedica našeg ponašanja. Kažemo da je zdravlje naših državljana javna dobrobit i trebamo učiniti sve da i oni počnu brinuti o svom zdravlju, ističe Gabrovec.

Da bi postigli cilj, nastoje unaprijediti sustav primarne zdravstvene zaštite. Ustanovili su puno centara za promicanje zdravlja u PZZ-u, gdje su uključili doktora, fizioterapeuta, kineziologa, dijabetologa... Ako netko dođe svom liječniku i on utvrdi da je osoba krhka zdravlja, šalje ga u centar za promicanje zdravlja gdje će mu stručnjaci dati savjete što jesti, a što izbjegavati, koliko se kretati... Isto su u Sloveniji napravili po pitanju mentalnog zdravlja, osnivajući mrežu centara za mentalno zdravlje, posebno za odraslu i posebno za mladu populaciju. Uz to, uspješno provode preventivne screening programe za dojku, debelo crijevo i druge maligne bolesti, s bitno boljim odazivom u odnosu na naš.

Medijske kampanje

Na pitanje jesu li Slovenci zdravstveno (ne)pismeni, Gabrovec odgovara:

- Mislim da su sve bolji. Jedan od pokazatelja je odaziv na programe ranog otkrivanja raka. Odazivi na sve screeninge veći su nam od 70 posto. Imamo i periodične sistematske preglede za odraslu i stariju populaciju, u dobi iznad 50 godina, svake tri godine. Vidimo da su naši građani sve bolje i bolje osviješteni i da sve bolje brinu o svom zdravlju. Ali to ne možeš dostići od danas do sutra, jednim pozivom da se odazovu. To ne ide. Stalno imamo kampanje za screnning, stalno idemo u ruralna područja, predstavljamo program, pozivamo... To je stalna praksa, ističe.

U susjednoj zemlji zdravstvenu pismenost podižu zdravstvenim odgojem djece, već od školske dobi, što je primarni model, pa do opće populacije. Zdravstvena edukacija prisutna je na svim razinama, od izabranog doktora, do medijskih kampanja. »Stalno pomalo i latentno dajemo informacije. To je stalni trud«, veli prvi čovjek javnog zdravstva u Sloveniji.

Medijske kampanje, objašnjava, u najvećoj mjeri rade sami. Imaju puno vlastite produkcije jer raspolažu kamermanom, režijom...

- Imamo višegodišnji plan komuniciranja s građanima. Planiramo što komuniciramo, koje su akcije, koje su nam veće kampanje, koji su projekti. Onda to ministarstvo potvrdi, i sufinancira ili financira u potpunosti. U Institutu za javno zdravlje imamo poseban model za komuniciranje, 25 ljudi se time bavi, ističe. Rezultati, tvrdi, ne izostaju, a u suradnji s Fakultetom društvenih znanosti pokrenuli su postdiplomski studij komuniciranja u zdravstvenom sustavu.

Da su Slovenci u zdravstvenoj pismenosti odmakli daleko ispred nas, vidi se i po cijepljenosti djece protiv zaraznih bolesti, koja u toj zemlji prelazi 90 posto, dok je kod nas u nekim županijama pala ispod 70 posto. No, naši su se susjedi za to teško izborili.

- To je problem svih nas. Krenulo je s teorijama zavjera i Andrewom Wakefieldom, tada ih se marginaliziralo, nisu dobili medijski prostor, ali bili su na društvenim mrežama. COVID je to pojačao. Naš pristup je pak da razvijamo zdravstvenu pismenost. Pri završetku smo strategije zdravstvene pismenosti za sljedećih 10 godina, ona će omogućiti da imamo stabilno financiranje za sve programe. Naša je strategija na području cijepljenja takva da našim stručnjacima pružamo mogućnost da puno komuniciraju s onima na drugoj strani. Napravili smo mrežu nevladinih organizacija. Na Institutu smo ustanovili odjel za suradnju s nevladinim organizacijama, a oni nam izabiru društvene mreže gdje uključujemo naše stručnjake. Stručnjaci nam sudjeluju na društvenim mrežama, u dijalozima, na konferencijama... Reakcije su vrlo dobre. Mnogi od antivaksera bili su pozitivno iznenađeni da se odazivamo, da smo pripremljeni, da odgovaramo. Oni traže nešto oko čega se mogu posvađati, ako im mi to ne damo, ako im odgovaramo na temelju dokaza, onda to ne uspijevaju, objašnjava Gabrovec.

Zdravstvena sigurnost

Prošli su ih tjedan, dodaje, iz WHO-a označili kao primjer dobrog uključivanja nevladinih organizacija u javnozdravstvene aktivnosti. Uz pomoć tih udruga doseg informacija koje žele plasirati u javnost puno je veći, a u Sloveniji su ih u svoju mrežu uključili čak 70. Zahvaljujući pametnoj politici, uspjeli su zadržati procijepljenost djece protiv zaraznih bolesti na visokih 92 posto, a cilj im je povećati je na barem 95 posto. Epidemija ospica, kao ni grupiranja virusa, u zadnjih 30-ak godina nisu imali.

Zanimljivo je da se susjedna država, iako nema toliko stranih radnika kao Hrvatska, dobro pripremila u pogledu zdravstvene sigurnosti za slučaj unosa određenih bolesti iz drugih dijelova svijeta.

- Mi nemamo toliko stranih radnika kao Hrvatska, ali ne mislimo da bi oni mogli predstavljati zdravstveni problem. Imamo model u kojem strani radnik, kada uđe u zemlju, ide izabranom liječniku obiteljske medicine koji pregledava njegov status. Tih radnika nije toliko da bi nam trebale posebne službe. Ako žele raditi u Sloveniji, oni moraju obaviti taj pregled, dobiti certifikat da su zdravi, a u njemu stoji i cijepljenost. Provode se po potrebi i posebna testiranja, na TBC, HIV i ostale zarazne bolesti.

Prof. dr. Gabrovca pitali smo ponešto i o slovenskom zdravstvenom sustavu i zdravstvenoj politici, među ostalim kako se nose s rastućim troškovima zdravstva zbog sve razvijenije medicine.

- Teško, kao i druge zemlje. Naš sustav zasad radi kao i u bivšoj državi, trudimo se pružiti sve usluge našim državljanima, sa svim pregledima. Znamo da zdravstvenim sustavima u svijetu troškovi rastu za oko 4-5 posto godišnje, i kod nas se to povećalo, posebno od COVID-a. Sad nam je budžet za zdravstvo 5,4 milijarde eura, imamo mali udio »out of pocket« plaćanja zdravstvenih usluga iz vlastitog džepa, a zasad sve ide tako dobro jer ima dosta novca. Prošle godine imali smo velike minuse u bolnicama, oko 300 milijuna eura, ali bili smo sposobni održati primarni zdravstveni sustav na nuli ili u pozitivi, svi lijekovi su bili plaćeni i nije bilo problema, veli Gabrovec.

Na liste čekanja ni slovensko zdravstvo nije imuno, ali im zna doskočiti na drukčiji način nego mi.

- Ljudi bi željeli da su na redu danas, naravno, jer radi se o zdravlju. Trudimo se da listama čekanja još bolje upravljamo, baš sada imamo akciju gdje gledamo koje su liste čekanja najdulje i kako da to riješimo, otkriva.

Dijelom je razlog takvim akcijama visoka stopa bolovanja u Sloveniji, gdje dnevno s rada zbog bolesti izostaje 50.000 radnika, tek nešto manje nego u mnogoljudnijoj Hrvatskoj. Dio bolovanja događao se zbog čekanja na neke pretrage ili intervencije, pa su odlučili ubrzati uslugu da bi smanjili stopu bolovanja. Tako se na red na operaciju koljena ili kuka u susjednoj Sloveniji danas može doći na red u roku od - tjedan dana.

- Na operacije koljena i kuka čekalo se najduže, i ti su pacijenti bili najduže na bolovanju. Zato smo odlučili da ćemo svim bolnicama i zavodima koji operiraju u javnom sustavu, platiti sve što odrade. Sad ih je već nekoliko koje imaju liste čekanja od nula dana ili najviše tjedan dana jer su odradile sve postupke. Bolnicama se isplati raditi te operacije, zato smo odvojili dodatna sredstva i liste su se značajno skratile, objašnjava.

Liste čekanja

Kaže i kako tamošnja zdravstvena administracija nije sklona angažirati privatni sektor u skraćivanju lista čekanja, kao što je to kod nas zadnjih godina bilo pravilo.

- Mi to ne prakticiramo. Mi imamo javni sustav, imamo koncesionare koji su dio javnog, a tek onda imamo privatni sustav. Privatni funkcionira dobro, ali mi se još uvijek 90 posto fokusiramo na javni sustav i koncesionare, ističe.

Zašto im je to toliko važno, pitamo ga.

- To je vrlo, vrlo važno. Što zanima pacijenta? Samo dvije stvari - prvo, kad ću biti na redu, i drugo, kako kvalitetno će me liječiti. Ali mene i ministra mora zanimati još nešto drugo. Ako damo sve privatnicima, oni će raditi samo ono što ih zanima, što ima više profita. Nitko neće raditi ono što je komplicirano. Vidimo svugdje po svijetu da u trenutku kad krenete tim smjerom, cijena usluge raste. A kad raste, a imaš populaciju s niskom kupovnom moći, onda si naši ljudi ne mogu priuštiti takvo liječenje i na populacijskoj razini zdravstveno stanje stanovništva opada. To vidimo svugdje po svijetu. Zato trebamo učiniti sve, baš sve, da ojačamo javni zdravstveni sustav, a ne vidim da bi privatni zbog toga trebao imati problema. Pacijent mora imati priliku da si kupi uslugu, možda će biti malo prije na redu, možda će imati tri lijepe medicinske sestre, ali mora imati i tu mogućnost, ilustrira Gabrovec.

Slovenija je nedavno zabranila rad liječnicima iz javnog sektora u privatnim klinikama. Taj je potez na tragu očuvanja javnog zdravstva na visokoj razini, ali naš mu sugovornik nije jako sklon.

- To je još vrlo vruće. Zabrana je stupila na snagu prije mjesec dana. Imate u sustavu nekoliko anomalija, jer u radnom vremenu liječnici u javnom zavodu naprave relativno malo, a poslijepodne kod privatnika puno. I to nije ok. Smatram da trebamo nešto napraviti, možda su normativi u javnom sustavu u pogledu učinka slabi. Ali ne slažem se da bi zabranili da doktor popodne još negdje radi. Onda možemo ići sljedeći korak, i reći da kirurg mora biti odmoran sljedeći dan. Znači li to da ne smije kositi travu, da mu žena ne smije prigovoriti da ga ne uznemiri? S tim se ne slažem, ali slažem se da trebamo više reda u javnom sustavu i da trebamo jasne normative rada. Danas nisu dovoljno precizni. Imam prijatelja koji ima privatnu kliniku, plaća je neto 5.000 eura. Ali zna se da moraš odraditi to i to, ako napraviš više, 40 posto prebačaja ide ti u plaću. Ako napraviš manje, dobiješ toliko manje. To nedostaje u javnom zdravstvu. Uobičajeni gospodarski način rada bi se morao više primjenjivati u javnom zdravstvu, smatra.