Pojam uzgojnog supstrata za nepoljoprivredne namjene kao hrvatskog gnojidbenog proizvoda koji se ne smije upotrebljavati na poljoprivrednom zemljištu, po svom određenju, funkciji i svrsi ne može ući u hrvatske gnojidbene proizvode, upozoravaju iz Udruge Sezam
(Foto Hrvoje Kostelac/PIXSELL)
Dva su mjeseca prošla od kada je Hrvatskom odjeknula vijest o 35 tisuća tona medicinskog i plastičnog otpada ilegalno odbačenog i zakopanog u napuštenim tvornicama i kamenolomu u Gospiću, Benkovcu i općini Bedekovčina, no stanovnici tih područja još nisu mirni. I sigurno neće biti mirni još neko vrijeme. Jer, koliki su zapravo razmjeri ekološke štete zbog koje je tvrtka Tipos Resurs pod istragom Uskoka, još nitko ne može s punom sigurnošću reći. Ljudi koji tamo žive žele jasno znati koliko je zagađena voda koju piju, zrak koji udišu i tlo po kojem hodaju.
Istovremeno, u Hrvatskoj se događa jedan potencijalno iznimno opasan proces, prema tvrdnjama iz Udruge Sezam, našoj zemlji prijeti čitav niz novih "slučaja Gospić", i to legalnih. Osim toga, objašnjava nam predsjednik udruge Vatroslav Šrajer, priča je puno kompleksnija, a mogla bi završiti rasipanjem tvari koja se ne smije niti donijeti na poljoprivredno zemljište, po gradskim parkovima i površinama za sport i rekreaciju i slobodno vrijeme.
Sporan je sadržaj prijedloga Pravilnika o hrvatskim gnojidbenim proizvodima koji je bio u e-Savjetovanju od 21. ožujka do 4. travnja, a ekološke aktiviste posebno je zabrinula pojava i definicija "Uzgojnog supstrata za nepoljoprivredne namjene". Prije svega, ističu paradoks u samoj formulaciji; funkcija uzgojnog supstrata po definiciji je nešto što se koristi za uzgoj bilja ili gljiva, no ovaj se "uzgojni supstrat" prema tom istom pravilniku ne smije koristiti u poljoprivredi, odnosno za - uzgoj.
U Pravilniku je navedeno da je postupak za "Uzgojni supstrat za nepoljoprivrednu namjenu" obavezno aerobno kompostiranje u kojem se može miješati već proizvedeni kompost i komunalni mulj. Drugim riječima, prvo se mora aerobnim kompostiranjem proizvesti kompost, da bi nakon toga bio u nedefiniranom omjeru pomiješan s muljem te ponovo proces aerobnog kompostiranja.
- To nije logično, a s aspekta poštovanja temeljnih zahtjeva za gnojidbene proizvode je i upitno. Uzgojni supstrat za nepoljoprivrednu namjenu je kompost III klase koji se ne želi nazvati kompostom kako bi se izbjegle odredbe Uredbe i Zakona, piše u komentaru udruge Sezam na e-Savjetovanju, uz zaključak da otvaraju vrata zloupotrebi jer Pravilnik "nema snagu zakona koji bi na efikasniji način uspostavio kontrolu proizvodnje i raširenost upotrebe takvog proizvoda".
Zakon o gnojidbenim proizvodima u Hrvatskoj na snagu je stupio 15. travnja 2023. godine, prema kojemu su EU gnojidbeni proizvod i hrvatski gnojidbeni proizvod praktično u riječ jednako definirani, odnosno prenesena je definicija Uredbe (EU) 2019/1009 koja kaže da je to: "...tvar, smjesa, mikroorganizam ili bilo koji drugi materijal koji se primjenjuje ili je namijenjen primjeni na biljkama ili njihovoj rizosferi, ili na gljivama ili njihovoj mikosferi, ili koji je namijenjen da sačinjava rizosferu ili mikosferu, samostalno ili pomiješan s drugim materijalom, radi opskrbe biljaka ili gljiva hranjivima ili poboljšavanja učinkovitosti njihove ishrane."
- Nije nam jasno kako je moguće da unutar iste definicije imamo mogućnost da u Pravilniku postoji gnojidbeni proizvod koji ne može dobiti oznaku EU gnojidbeni proizvod. Ako je Pravilnik u direktnoj suprotnosti s pravilima EU-a, posljedica je da hrvatski gnojidbeni proizvod ne može dobiti oznaku EU i ne može biti dio tržišta Europske unije, kažu u udruzi.
Ističu da EU Uredba 2019/1009 zabranjuje korištenje "kanalizacijskog mulja", mulja iz otpadnih voda, industrijskog mulja i jaružnog mulja, u kompostu, a Odluka Komisije 2022/1244 definira da se "kanalizacijski mulj" ne smije koristiti u uzgojnim supstratima i poboljšivačima tla, odnosno kao takav ne može dobiti znak za okoliš EU-a.
- Očita je namjera da znak HR bude ispod EU standarda i protivan navedenoj uredbi i odluci, kažu iz udruge Sezam, koja je ostavila i detaljan komentar ispod spornog dodatka 1.D. pravilnika na e-Savjetovanju.
Njime se uzgojni supstrati dijele na dva podtipa: "Uzgojni supstrati za poljoprivredne namjene" te sporni "Uzgojni supstrati za nepoljoprivredne namjene". Potonji se ne smije upotrebljavati na poljoprivrednom zemljištu, odnosno "niti iznositi, deponirati, unositi u poljoprivredno zemljište".
Nije to jedino ograničenje, dapače. Indikativna su i mjesta gdje ga je zabranjeno upotrebljavati, primjerice u vodozaštitnim područjima ili na zemljištu na kojem postoji opasnost od erozije ili površinskog ispiranja. Istovremeno, ono što očito ne smije na polje ili u blizinu vode, može se koristiti, primjerice, "u parkovima, na zelenim površinama ili površinama za sport, rekreaciju ili slobodno vrijeme" odnosno za "rekultivaciju rudnika gline, kamenoloma, degradiranih industrijskih lokacija ili napuštenih industrijskih područja."
- U prijedlogu Pravilnika navodi se da je uzgojni supstrat hrvatski gnojidbeni proizvod čija je funkcija da u njemu rastu biljke i alge ili gljive. Stoga pojam uzgojnog supstrata za nepoljoprivredne namjene kao hrvatskog gnojidbenog proizvoda koji se ne smije upotrebljavati na poljoprivrednom zemljištu, po svom određenju, funkciji i svrsi ne može ući u hrvatske gnojidbene proizvode. Osim toga, nešto čija je svrha za nepoljoprivrednu namjenu, kako definira predloženi pravilnik, ne može niti biti gnojidbeni proizvod u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, dodaju iz Sezama.
Uostalom, pitaju se, kakve veze gnojidba ima s napuštenim industrijskim pogonima? Poizvodi li itko na svijetu "gnojidbeni proizvod" koji se ne koristi za gnojidbu, već se odlaže ili deponira po napuštenim industrijskim postrojenjima, rudnicima, kamenolomima i slično? Hoće li se nešto uzgajati u napuštenim pogonima?
Ako se usvoji pravilnik u ovakom obliku, kaže Šrajer, obratit će se Europskoj komisiji te zatražiti ocjenu sukladnosti s europskim propisima, ali i mišljenje o postojanju gnojidbenog proizvoda za nepoljoprivrednu namjenu. Odnosno, proizvoda u koji se može dodati kanalizacijski industrijski i jaružni mulj, pa potom odložiti u staru tvornicu.
- Ako to domaćim nadležnim tijelima nije jasno, zaključuje naš sugovornik, pitat će Komisiju jesu li svjesni rizika da tada napušteni industrijski pogoni postanu legalna odlagališta mulja iz pročistača otpadnih voda.
Isto smo pitanje, uz niz drugih, i mi postavili potpredsjedniku Vlade i ministru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Davidu Vlajčiću pod čijom je ingerencijom izrada Pravilnika, a s obzirom na potencijalne implikacije na okoliš, obratili smo se i ministrici zaštite okoliša i zelene tranzicije Mariji Vučković. Iz potonjeg su nam ministarstva u telefonskom razgovoru najavili odgovor koji do jučer poslijepodne nije stigao.
Iz Ministarstva poljoprivrede su rekli kako je na e-savjetovanju pristiglo 45 komentara koji su sada u fazi analize.
- Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva trenutno razmatra sve pristigle komentare i sukladno njima usklađuje konačni tekst Pravilnika. Nakon završetka ovog procesa, prijedlog će biti upućen u sustav TRIS konzultacija na europskoj razini. Nadalje, do završetka analize rezultata nacionalnog i EU savjetovanja te donošenja konačne odluke o primjedbama, Ministarstvo nije u mogućnosti komentirati daljnje korake u vezi s prijedlogom Pravilnika. Ovim želimo osigurati točnost i potpunost informacija, koje će biti javno dostupne, a također omogućiti transparentnost i pravilnu interpretaciju svih ključnih stavki Pravilnika, poručili su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Sociologinja Anita Bušljeta Tonković iz inicijative "Gospić je naš dom" nedavno je za Klimatski portal naglasila da je Hrvatska puna industrijskog nasljeđa, napuštenih zdanja na obodima velikih i malih gradova te u ruralnim područjima. Takva postrojenja, kaže, podložna su preprodajama i raznoraznim investicijama.
- Ne znamo kad će se negdje drugdje u Hrvatskoj dogoditi još jedan "Gospić". Ne znamo ni koje su namjere poduzetnika i ljudi koji kupuju takve nekretnine u koje, izgleda, trpaju što žele. Mi smo pogodna regija za zbrinjavanje tuđeg smeća, što je veća periferija u pitanju, to bolje, rekla je sociologinja.