Uvoz stranih radnika bio je poput lavine i bez kontrole da bi odabrani profitirali 

Prepoznat kao osoba koja se sustavno bavi pitanjem stranih radnika u Hrvatskoj, doc. dr. sc. Ivan Perkov s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu krajem prošle godine predstavio je jedno novo zanimljivo istraživanje. 

- Pitanje migracija vrlo je složeno i ne smatram se ekspertom u tom području, naime, postoje znanstvenici koji se time desetljećima bave i o migracijama znaju kudikamo više od mene. Mogu samo reći da sam prije nekoliko godina, kada je tek počeo masovniji priljev stranih radnika u Hrvatsku, prepoznao važnost teme i potaknuo neke kolege da ovaj fenomen zajedno znanstveno adresiramo. Tako je prije dvije godine nastao projekt "Suvremene radne migracije - novi stanovnici Zagreba", na čijem je čelu moja kolegica Marica Marinović Golubić.

Koji je cilj vašeg istraživanja i u kojoj je fazi?

- Cilj je našega projekta upoznati naše nove sugrađane, jer smatramo da je upoznavanje prvi korak (potencijalne) integracije. Naše je istraživanje tako i počelo, dosta skromno, s nadom da ćemo svojim malim i skromno financiranim istraživačkim pothvatima bar malo rasvijetliti što se događa u pitanju priljeva stranih radnika u Hrvatsku. U međuvremenu smo se dobro upoznali sa situacijom na terenu, upoznali velik broj stranih radnika i ostalih relevantnih dionika te tako produbili vlastite spoznaje, ali i ambicije našega istraživanja. Danas imamo nekoliko odvojenih istraživačkih rukavaca, a svaki od njih fokusiran je na neku specifičnu temu. Ja sam s kolegicom Anom Budimir, stručnjakinjom za javne politike i kolegom sociologom Nikolom Švendom fokusiran na temu stranih radnika koji rade u prijevozu i dostavi.

Vaše su napore prepoznali i neki važni medijski, institucionalni i međunarodni akteri…?

- Istina, drago mi je da je naš projekt prepoznat i na tim razinama, naime, u naše su se projektne aktivnosti angažirano uključili predstavnici MUP-a, a kontaktirali su nas i neki istraživački centri i sveučilišni timovi iz inozemstva. Medijski je interes također pokazatelj društvene relevantnosti teme i javne potrebe za istraživanjima ovoga fenomena. Naše je Sveučilište kroz UNIC projekt također okupilo respektabilan tim stručnjaka za ovo područje koji će zajedno iznjedriti nove vrijedne spoznaje. Kontaktirale su nas i kolege s američkih sveučilišta s kojima sada intenzivno surađujemo i pripremamo daljnje istraživačke dionice. Navedeno upućuje na činjenicu da je tema vrlo aktualna i važna i da je jedini pravi put njezina rasvjetljavanja suradnja svih znanstvenika koji se njome bave. Dijeljenje rezultata te međusobno uvažavanje i poticanje pravi su putokazi koji mogu rezultirati pozitivnim znanstvenim i stručnim, pa posljedično i društvenim učincima i pomacima.

U nekom širem i dubljem kontekstu, uzimajući u obzir i demografske izazove, migrantsku krizu i druge probleme posljednjih godina, kakva je zapravo imigracijska i integracijska strategija Republike Hrvatske, napose kad su strani radnici u pitanju?

- Žalosna i zakasnjela. Demografski i migracijski procesi ključni su za dobrobit i blagostanje jednoga društva. Osim toga demografski i migracijski procesi nisu kratkoročni, njih se može planirati, na njih se može utjecati, na temelju podataka o njima puno se toga može predvidjeti i napraviti… Ništa od toga mi nismo imali i nemamo, nama se priljev stranih radnika samo dogodio kao da nismo bili svjesni da se desetljećima rađa manje ljudi nego što ih umire i kao da nikad nismo vidjeli slike kolodvora punih mladih ljudi koji se iseljavaju iz ove zemlje. Riječ kojom opisujem ono što nam se dogodilo je stihija, a slika koju imam u glavi kad govorim o našim migracijama je slika nekontrolirane lavine ili pucanja brane.

To su prilično oštre riječi, mislite li da je situacija uistinu toliko teška i nepopravljiva?

- Demografska situacija u Hrvatskoj je alarmantna odavno, a silna emigracija, a onda i imigracijska stihija, donose nove izazove u naše živote. Sve je u životu i društvima popravljivo, ali treba uvijek prvo ocrtati i spoznati etiologiju stanja, postaviti ispravnu dijagnozu, procijeniti stanje, mogućnosti liječenja, a tek onda ponuditi terapiju. Negiranje problema i/ili očajavanje pritom nimalo ne pomažu.

Jesu li novi zakoni, uključujući Zakon o strancima, korak u pravom, terapijskome smjeru?

- Jesu, nove su mjere i zakoni korak u pravome smjeru i treba ih pozdraviti. Ali ne treba pritom kriti da su mjere zakasnjele i da su proizvod naknadne pameti, koja je proizvedena medijskom indukcijom. Dopustili smo da se požar rasplamsa i sada na nj prinosimo čaše vode…

Hrvatska ima najveći gospodarski rast u Europskoj uniji u ovom trenutku, a da bismo ga nastavili, trebamo strane radnike, i o tome nema više nikakve dvojbe, službeno je stajalište vladajućih... Vaš komentar?

- Nisam pristaša popularne ideje da opetovano izgovarane neistine postaju istina…

Pojasnite ovakak vaš rezolutan stav...?…

- Čvrsto vjerujem da masovna potreba za stranim radnicima nije rezultat neviđenog upravljačkog uspjeha i "najvećeg gospodarskog rasta u Europskoj uniji". Ona je, naime, po mome sudu, uglavnom rezultat ozbiljnih deficita institucionalnih kapaciteta, ukorijenjene sistemske korupcije, negativne kadrovske selekcije, nepostojanja strateškog planiranja, političke kratkovidnosti, nepotizama, kronizma i klijentelizma koje karakteriziraju naše društvo od osamostaljenja do danas.

Ali ipak trebamo strane radnike…

- Trebamo, to je činjenica, samo sam pokušao oslikati zašto ih trebamo. Trebamo ih, imamo ih, oni već s nama žive. Integracijsku strategiju i Zakon o strancima dobili smo kad se sve već dogodilo. Bolje ikad nego nikad…

Vezano uz temu, jedan aspekt je nekako u drugom planu. Naime, kad smo kod uvoza radne snage i njihovog zapošljavanja, kako zapravo ide procedura, kakva je uloga agencija koje se bave angažiranjem/uvozom stranih radnika, je li njihov rad reguliran zakonom, s obzirom na to da navodno mnogo zarađuju?

- Odavno upozoravam da je riječ o vidljivoj stihiji u kojoj su glavnu riječ vodile posredničke agencije čiji je glavni cilj profit. Ali istovremeno sam svjestan da ono što se manifestira kao stihija nije nužno neplanirano i slučajno. Štoviše, uvjeren sam da su na uvozu stranih radnika mnogi odabrani dobro zaradili i da je cijeli proces dugo bio "nekontroliran" baš zato da bi odabrani na njemu profitirali. U našoj struci, kao i u vašoj, uputno je uvijek slijediti trag novca, a novac se u slučaju ovih migracija uglavnom slijeva u bisage ionako prebogatih platformi - Ubera, Bolta, Wolta i inih… Vjerujem da su putem profitirali i oni koji su im to omogućili.

Što nam možete reći o nalazima vaše dionice istraživanja, fokusirane na taksiste i dostavljače?

- Ne smijem ići u detalje nalaza kako ne bih kompromitirao valjanost istraživanja. Ono što mogu reći jest da se radi o mladim ljudima koji su došli ovamo tražeći bolji život za sebe i svoje obitelji, a to svatko može razumjeti. Žive teško i puno rade, novac često šalju obiteljima, nemaju društveni život, često obitavaju u neadekvatnim uvjetima. Činjenica da sudjeluju u prometu našeg grada upozorava i na dodatnu, sigurnosnu dimenziju. Naime, ne poznaju našu prometnu kulturu i navike, a zbog preopterećenosti poslom, umora i jurnjave zbog želje za višom zaradom, predstavljaju sigurnosni rizik, prije svega za sebe same, ali onda i za sve ostale sudionike u prometu.

Kakva bi bila vaša poruka? Jesu li strani radnici neizbježna nužnost, prijeka potreba, dodatni trošak za državu ili čak ugroza hrvatskog identiteta, što neki također navode kao problem...?

- Pokušao sam oslikati etiologiju i dijagnozu onoga što se događa u našem društvu. Odgovornost za trenutačno stanje snose oni koji su u minulom razdoblju imali moć, dakle, aktualna vlast. Odgovornost za ono što će se događati također oni snose. Uvijek valja ponovno uspostavljati tu vezu između količine moći i odgovornosti. Strani radnici ne mogu ugroziti naš identitet, možemo ga ugroziti samo mi sami. Strani radnici u Hrvatskoj su činjenica koja se već dogodila i treba raditi na njihovoj integraciji. Ta se integracija treba sastojati od političke, ekonomske i kulturne dimenzije i ona treba početi odmah.