Ni vrhunski stračnjaci, kristalno pošteni, bez političke podrške neće u Ustavni sud 

U »Špici s Macanom« tema je opet bila vrlo zanimljiva - suci, način izbora u Ustavni i Vrhovni sud, njihove ovlasti, koliko javnost o tome zna i vjeruje li da je pravosuđe neovisno te kako mu poboljšati status.

Krešimir Macan o tome je razgovarao sa Sanjom Barić, redovitom profesoricom u trajnom izboru i predstojnicom Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci te zamjenicom predstavnice RH u Venecijanskoj komisiji i Matom Palićem, profesorom na Pravnom fakultetu u Osijeku, docentom na području ustavnog prava i predsjednikom Katedre za ustavno i europsko pravo, koji je i sam jednom kandidirao za suca Ustavnog suda.

Uloga Ustavnog suda

Mato Palić je rekao kako se Ustavni sud ne smatra sudom u klasičnom smislu, nego je to posebno tijelo s drugačijim zadacima od redovnih sudova. »Ustavni sud primarno kontrolira ustavnost zakona koje donosi parlament«, kazao je. Sanja Barić je istaknula kako ustavno sudovanje ima još jednu nadležnost, a to je zaštita Ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda. »Međutim, to pred Ustavnim sudom nije sudski postupak, nego jedno posebno pravno sredstvo koje je iznimno, ali je nama kao građanima i strankama u sporu jako bitno«, kaže Barić.

- Kod nas je takva situacija da zapravo parlament obavlja proceduru izbora sudaca Ustavnog suda, uz potrebnu dvotrećinsku većinu. S tim da Ustavni sud ima 13 članova, od čega je u punoj funkciji njih 12, jer predsjednik suda ne sudjeluje u radu vijeća od šest, ili od tri suca. On sudjeluje u punoj mjeri samo kada je sjednica Ustavnog suda, a to znači da odlučuju svi suci. Biraju se na razdoblje od osam godina, s tim da jedna te ista osoba može biti više puta izabrana na tu dužnost, pojasnio je Palić. Istaknuo je kako postoje različiti modeli izbora ustavnih sudaca u drugim državama, ali parlament uvijek sudjeluje.

Barić je rekla kako je jedan od najvažnijih ciljeva ustavnog sudovanja eliminiranje iz pravnog poretka onih pravnih akata koji su suprotni Ustavu.

- I jasno je da ako imate tijelo kojemu ćete dati ovlasti vrlo slične ovlastima zakonodavca - jer Ustavni sud ne piše, ali briše zakone - mora postojati neka vrsta demokratske legitimacije prilikom izbora ustavnih sudaca. Znači, mora sudjelovati parlament, ističe.

Politička meta

Macan je zatražio i mišljenje o najavi predsjednika RH Zorana Milanovića da će sudjelovati na posljednjim parlamentarnim izborima kao kandidat, što se nikad ranije nije dogodilo, a što mu je Ustavni sud potom osporio.

- Nema tog Ustavnog suda na kugli zemaljskoj, a koji je razumno stručan, dakle sud koji nije korumpiran i nije stranački neprihvatljivo obojen, koji bi dopustio onakvo ponašanje i sudjelovanje predsjednika Republike na izborima, naglasila je Barić, istaknuvši kako to treba jasno reći. Kaže kako tu nije problem Ustavnog suda, nego par političkih osoba koje svoje osobne (ne)sposobnosti i karakteristike »naganjaju« preko Ustavnog suda, a Ustavni sud se ne smije braniti nikakvim javnim istupima, osim svojim odlukama.

- I taj narativ da čim se meni nešto ne sviđa to tijelo ništa ne valja, tipa »korumpirano je, protiv mene je i protiv države«, jest onaj koji je prihvatila ljevica postajući njegov nositelj, a inače je tipično desni. To je strašno opasno za ovo društvo. Ono što se ustalilo zadnjih desetak godina je stalni napad na Ustavni sud, i to je često krenulo još od Milanovića kao premijera, koji strašno voli pronaći metu u određenoj osobi ili instituciji.

Tako su i 2015., kada se prvi put spremalo izabrati ustavne suce dvotrećinskom saborskom većinom, krenule priče - ma mi možemo i bez Ustavnog suda, to možemo i ukinuti. I taj se narativ stalno iznosi. Veliki dio političkih stranaka ili nema drugi sadržaj pa naprosto živi od izmišljanja kriza i moralne panike još od vremena COVID-a nadalje, a nemali dio je zaslijepljen i privučen time što su pronašli idealnu metu u Ustavnom sudu, na koji će svaliti svaki svoj, politički promašaj ili neuspjeh - to im je jedini politički sadržaj. To se u teoriji zove populizam, ističe.

Prema njezinim riječima, Ustavni sud je do sada imao svakakvih sudaca, čak i onih koji tamo nikada nisu smjeli biti, no općenito gledajući jest dobar sud koji donosi dobre odluke. Bile su i neke koje smatra pogrešnim, no opća je ocjena, kaže, kako je to realan i kvalitetan srednjoeuropski sud posttranzicijske države s trendom kontinuiranog rasta znanja, sposobnosti i argumentacije.

- Problem je u Hrvatskoj što se Ustavni sud često napada i politizira, umjesto da se poštuje njegova neovisnost, rekla je.

Duboki problem

Gdje kod nas nastaje problem, upitao je Macan, dodajući kako se čini da se svi drže pravila: ako izaberemo ovoga, on će suditi po mome, a ako izaberemo onoga - on će suditi kontra. Sanja Barić kaže kako je problem vrlo dubok. Naglasila je kako je Ustav prije svega živući dokument, dakle funkcionira s obzirom na stanje duše, uma, svijesti i civilizacije jednog naroda.

- Može se smatrati kako isti tekst s vremenom mijenja značenje s obzirom na prevladavajući sentiment u društvu - morala, pravednosti, zakonitosti itd. To nije ništa čudno i ne moramo se oko toga nervirati. Ustav uvijek funkcionira na granici između prava, moralnosti, razumijevanja i cjelokupnog razvoja osjećaja za to što je ispravno u određeno vrijeme. Zato je ustavno sudovanje »kraljica prava« jer zahtjeva jako puno osobnosti i izlaska u maksimalnoj mogućoj mjeri iz vlastite subjektivne pozicije.

Mi moramo osigurati da u Ustavni sud izaberemo suce koji su svojim znanjem, iskustvom, ako hoćete i godinama života, najpogodniji za to. Pravnici su najbolji kad su ozbiljnih godina, imaju životno iskustvo i smirenost te razumiju kako nijedan ekstrem nije dobar. Kad nauče u životu gledati i drugu stranu. Potrebno je izabrati stručne i neovisne ustavne suce, a ne one pod utjecajem političkih stranaka, rekla je, naglasivši kako je poanta u političkim strankama, jesu li oni razvili političku svijest ili ne i funkcioniraju li još uvijek po principu »naši i vaši«. I tu vidi problem. I Palić smatra kako je problem što se u Hrvatskoj politizira izbor ustavnih sudaca, umjesto da oni nakon izbora budu vjerni samo Ustavu i ne osjećaju se ni na koji način dužni nekoj političkoj opciji.

- No, ne treba biti naivan. Svi koji su do sada postali suci Ustavnog suda, a i oni koji će to postati, ne mogu doći na to mjesto bez podrške određenih političkih stranaka u Saboru. Može biti ne znam kakav stručnjak i kristalno pošten, to jednostavno nije realno. Nije dobro kada se govori o izboru sudaca Ustavnog suda što se to striktno gleda na način da bi nakon što stupe na dužnost, ako su predloženi od jedne političke opcije trebali bi u radu voditi računa o stavovima te opcije. Vjernost ustavu treba biti ključna, naglasio je Palić. Macan je rekao kako je u prošlom sazivu deset sudaca Ustavnog suda de facto više-manje radilo tu većinu.

- Najčešće smo imali tri izdvojena mišljenja, no deset imena se uglavnom slagalo kod većinskih odluka. To ipak znači da su i oni koji su bili izabrani iz različitih političkih opcija bili suglasni oko odluka koje su donosili, rekao je.

Pogrešno rješenje

Sljedeće njegovo pitanje bilo je - je li pragmatično povezivanje izbora troje ustavnih sudaca s izborom predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda ili je to ucjena.

- Koliko smo mogli čuti, to je politički stav koji je prvo zauzet na sjednici Predsjedništva HDZ-a, a onda su to podržali i koalicijski partneri. Tu se radi o dva različita tijela, s tim da tu oni nisu u istoj poziciji, ocjenjuje Palić. Kako je rekao, prema sadašnjem zakonu, kada predsjedniku Vrhovnog suda kojeg je Sabor izabrao na prijedlog predsjednika RH istekne mandat prije nego što je prošlo četverogodišnje razdoblje, onda Državno-sudbeno vijeće odredi tko će ga zamjenjivati i ta osoba to obavlja.

- I tamo u osnovi funkcionira sve kao i kada je pokojni Radovan Dobronić bio predsjednik. Kada je u pitanju Ustavni sud, ako se do sredine travnja ne bi izabrala ova tri suca, to bi se prilično odrazilo na rad tog suda jer bi usporilo odlučivanje o ustavnim tužbama. To je važan segment, a i inače ide relativno sporo, nekih dvije do tri godine, osim ako je u pitanju neki istražni zatvor, onda to riješe za dva tjedna, ili neki izborni sporovi, za koje je rok 48 sati.

To povezivanje sam shvatio kao političku odluku, ne vidim posebnu pravnu dimenziju. Ustav o tome ne govori ništa. U krajnjoj liniji oba ta postupka završavaju odlukom Sabora i svi ti zastupnici koji će izabrati tri suca Ustavnog suda - dvotrećinska većina, vrlo vjerojatno izabrat će i predsjednika Vrhovnog suda jer nije vjerojatno da će opozicija glasati protiv prijedloga predsjednika Republike. U krajnjoj liniji tako je bilo i kada je izabran pokojni Dobronić, istaknuo je Palić.

Sanja Barić je dodala kako se jako iznenadila kada je čula izjavu kojom je premijer Plenković najavio to »vezivanje«. I to je, kaže, blago rečeno, a prva misao joj je bila: »Bože, što se počeo ponašati kao Milanović«.

- Dosta mu je »mirakula« koji se izvode s druge strane, pa je i on krenuo u tom pravcu. Ne sviđa mi se kao taktika, čak i da uspije - ako jedna strana radi neke neprihvatljive, agresivne i pogrešne stvari da ti moraš na isti način reagirati. To je udžbenički primjer krivog rješavanja konflikata. To je razlika između funkcionirajućih i nefunkcionirajućih vladavina, nije stvar u slovu Ustava nego u prevladavajućem sentimentu. Uostalom, vidite što se zbiva u SAD-u, jer su pogrešno obrazovali svoj narod, ističe Barić.

Stručni i podobni

O tome zašto tek svaki četvrti Hrvat misli da se pravosuđu ne može vjerovati, Palić kaže kako je razloga možda i više, no kako je to u najvećoj mjeri posljedica pojedinih predmeta u kojima su se donosile odluke koje je javnost smatrala preblagima, da se nekome pogoduje itd.

Sanja Barić glavne razloge vidi od tranzicije 1990-ih i podobnosti - gdje su iskusni suci često bili »očišćeni« iz pravosuđa i otišli u odvjetnike, a došli malo podobniji. Potom je tu, kaže, bio ogroman broj novih propisa, poslije pristup Europskoj uniji i opet čitava »šuma propisa«. Drži da se u toj količini objektivno pravosuđe teško s time nosilo te možda nemaju dovoljno cjeloživotno obrazovanje.

- Suci se i ne usude uvijek iskoristiti sva procesna sredstva koja su im na raspolaganju, a tu su i napredovanje, statistika pa će radije uzeti deset predmeta u kojima se odlučuje o nečijem dugu za vodu ili struju nego nekakav kompleksan predmet. Dakle, jako je puno tu elemenata, a tu je i pravno obrazovanje. Moram tu i nas fakultete ‘oprati’. No, mislim da velika većina sudaca, sigurno više od pola, jako kvalitetno radi, ali im treba i veća digitalna potpora, bolje plaće posebno pratećih službenika te malo bolje cjeloživotno obrazovanje, rekla je.