Na lokalnim je izborima važan balans između ozbiljnosti i medijske atraktivnosti

O lokalnim izborima imali smo temu prije tri tjedna, no sad je počela i službena kampanja, potpisi su predani DIP-u i što sad očekivati, kakvu javnu komunikaciju, retoriku, obećanja, izbornu propagandu, napose prljavu kampanju ili pristojnu, ako je takva uopće moguća - pitali smo izv. prof. dr. sc. Gabrijelu Kišiček, pročelnicu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Uz bučni početak propagandne komunikacije, vidimo da je počeo i rat plakatima... Što očekivati, uz sve što smo već vidjeli i čuli?

- U kampanji za lokalne izbore možemo očekivati neke tipične predizborne taktike, primjerice diskreditiranje oponenata na svim razinama, od profesionalne i stručne do osobne. Što je borba veća, što su veći ulozi, to je kampanja prljavija. Ipak, u usporedbi s parlamentarnim ili predsjedničkim izborima, te su niske retoričke strasti ipak manje izražene. I mislim da će imati manje uspjeha. Lokalni izbori ipak su, da se tako izrazim, bliži biračima i njihovim problemima, pa je i očekivanje konkretnih rješenja i ideja veće. S, primjerice, predsjedničkim izborima, birači ne osjećaju direktan utjecaj rezultata izbora na svoj život. Predsjednik neće popravljati ceste u njihovim mjestima, rješavati probleme s parkingom, obnavljati škole ili graditi vrtiće.

Što izbori više utječu na život birača, to su konkretne ideje važnije, a političko-retoričke vratolomije i digresije nepoželjnije. Kada bi se, općenito govoreći, političari zaista htjeli odmaknuti od loših, negativnih i prljavih kampanja, tada bi jasnije komunicirali koliko je važna politička funkcija na koju se biraju i na koje načine ona utječe na život svih nas. S obzirom na to da nikome, zapravo, i nije pretjerano stalo do sadržajne kampanje i argumentiranih rasprava, to se i ne događa. I političarima i medijima više odgovaraju performansi, retorička nadmudrivanja i natjecanja. A i birače to zabavlja. Sve dok im problemi i teškoće ne otežaju normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu. E tada žele konkretne, jasne, ostvarive i kvalitetne politike.

Koliko će i u ovoj kampanji dominirati uobičajeni propagandni populizam i demagogija ili bismo mogli imati i neke konstruktivne, suvisle i održive poruke kojima bi pojedini kandidati mogli privući birače, ili je to iluzorno očekivati? Drugim riječima, na čemu bi pojedini ozbiljni kandidati trebali temeljiti svoju kampanju da bi se pokazali autentičnim, uvjerljivim i odgovornim prema bazi u kojoj traže podršku (glasove) na izborima, a to ne čine, ili neki ipak čine?

- Kandidati na lokalnim izborima moraju biti bliski svom biračkom tijelu. Moraju dobro poznavati ne samo probleme građana nego i razmjere tih problema i hitnost njihova rješavanja da bi mogli jasno odrediti prioritete. Smatram kako je iznimno važno imati program na lokalnim izborima. Naravno, svaki izbori donesu nekog novog performera, nekog novog političkog cirkusanta koji satirično kritizira političke elite, izruguje se institucijama i sustavu. I na račun toga dobiva glasove nezadovoljnih građana. Međutim, jedino ozbiljni kandidati mogu očekivati ozbiljnije rezultate.

Gabrijela Kišiček

No trebamo imati na umu da su političko-retorički trendovi 2025. umnogome drukčiji od onih prije 50, pa čak i 10 godina. Danas je kombinacija spektakla i politike postala uobičajena. Kandidati koji su samo i isključivo konstruktivni, suvisli, logični i argumentirani lako bi se mogli doživjeti kao dosadni. Zato je danas za političara jako važno da nađe dobar balans između ozbiljnosti i medijsko-javne atraktivnosti. Da privlači pozornost, bude začudan, ali da ne umanjuje dostojanstvo funkcije koju obnaša. Da bude društveno privlačan, ali ne površan. Da bude duhovit i zanimljiv, ali ne "redikul". To su retoričke vještine koje se u današnjem svijetu očekuju od političara. Samo oni koji znaju balansirati i naći pravu mjeru tih kvaliteta mogu se nadati dugoročnoj karijeri. Ostali će ili ispasti u prvom eliminacijskom krugu ili će egzistirati jedan mandat, a potom biti zaboravljeni.

Dojam je da su izborne liste uglavnom sastavljene od iskusnih kandidata, prepoznatljivih na lokalnoj razini, no čini se da izostaje nova generacija političara koja bi se vlastitim programima upustila u afirmativnu kampanju i ponudila neke nove perspektive razvoja i napretka... Kako to tumačite?

- Jednostavno, ne da im se. Lokalni izbori nisu dovoljno atraktivni da bi privukli veću pozornost javnosti. Iznimka je, dakako, nekolicina većih gradova, ponajprije Zagreb, eventualno Split ili Osijek i Vukovar. Mladim i ambicioznim političarima nacionalna politika ipak je zanimljivija. Malo je danas onih koji žele karijeru graditi korak po korak, od niže razine prema višoj. Ne samo u politici. Naime, taj trend brzog ostvarivanja ambicija vidljiv je u raznim profesijama. Naravno, postoje i oni koje zaista motivira razvoj vlastite lokalne zajednice i ti će se ljudi aktivirati. Ali, kao što ste sami primijetili, rijetki su. Zanimljiv je, zapravo, suprotan trend. Političari koji su izgradili reputaciju i prepoznatljivost na nacionalnoj razini sada to žele kapitalizirati na lokalnim izborima. Imate Grmoju i Petrova koji se kandidiraju, bivšeg ministra Erlića, državnog tajnika Bilavera... To je legitimna taktika, a vidjet ćemo hoće li dovesti do izbornih uspjeha. Treba imati na umu da su lokalni izbori zaista drukčiji od svih ostalih jer je taj direktan kontakt s biračima presudan. Građani vole birati one koji zaista žive u njihovim mjestima, koji dobro poznaju njihove probleme, štoviše, koji te probleme zajedno s njima proživljavaju. Ta neka intimizacija odnosa političara i birača specifičnost je upravo lokalnih izbora.

U kakvoj poziciji lokalne izbore dočekuju pojedine stranke, bar one vodeće? Kako objašnjavate to što se SDP vratio i učvrstio status najkonkurentnije oporbene stranke, ali i to da Možemo! drži svojih desetak posto, da, međutim, Most sporo tone, a HDZ je i dalje broj jedan i u neku ruku drži DP iznad vode da ne potone...?

- Popularnost i rejting stranaka imaju samo djelomičan utjecaj na lokalne izbore, ali ne bih rekla da je presudan. Nije baš potpuno svejedno koja stranka stoji iza kandidata, ali je definitivno ime i prezime kandidata mnogo važnije. SDP raste na valu premoćne pobjede Zorana Milanovića, mislim da se svi s time slažu. Ali to neće biti jamac njihovih pobjeda na ovim izborima. Važni su kandidati. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razviti situacija u Rijeci, gdje bivši i aktualni kandidat SDP-a izlaze na izbore, a tu je i kandidat stranke Možemo!. To će biti dobar test lojalnosti stranci koja već desetljećima dominira Rijekom.

Što se pak HDZ-a tiče, mislim da je on na predsjedničkim izborima uvidio kako lojalnost stranci nije bezuvjetna. I na nju ne mogu računati bez jakih kandidata. Ipak, vjerujem da u tradicionalnim stranačkim bazama HDZ-a neće doći do tektonskih promjena. Napeto će se gledati oni gradovi u kojima se HDZ periodično izmjenjuje s drugim gradskim vlastima, primjerice u Splitu. Domovinski pokret jest definitivno u silaznoj putanji i bit će mu potreban ozbiljan političko-retorički "makeover" ako želi opstati. U to će se uvjeriti nakon ovih izbora. Ta je stranka dobar primjer onog naglog skoka u popularnosti, nastojanja brzinskog ostvarenja ambicija, borbe za moć koja dolazi s uspjehom i vjerojatnog odlaska u zaborav. Hrvatska politika je, koliko pamtimo, imala nekoliko takvih stranaka i političkih imena, koja su danas uskladištena u ropotarnici povijesti.

Kakvu bi u konačnici sliku Hrvatske mogli pokazati ovi lokalni izbori, jesu li i gdje moguća neka veća ili manja iznenađenja (gradovi, županije) ili će sve uglavnom ostati kao i nakon izbora prije četiri godine? Znam da je nezahvalno prognozirati, ali ipak...

- Da, zaista je nezahvalno prognozirati izbore, ali smatram da neće doći do nekih dramatičnih promjena koje će pokazati promjenu političkih trendova, a koji bi se potom reflektirali na nacionalnu razinu pa izazvali neke potrese. Nekoliko je gradova koje će biti zanimljivo promatrati: Zagreb, Split i Rijeka ponajviše. Rijeku zbog provjere testa lojalnosti SDP-u, Zagreb zbog testa snage nezavisnih kandidata, Split zbog snage HDZ-a u Dalmaciji. Naravno, tu je i Vukovar, koji će pokazati ima li Domovinski pokret kao stranka snagu i kolika je ta snaga bez kandidature Ivana Penave.

Također, mislim da će stranka Možemo! ovim izborima provjeriti kako stoji u drugim dijelovima Hrvatske jer zasigurno očekuje da se njezin politički utjecaj sa Zagreba, ali i njezino nacionalno djelovanje, reflektira i na neke druge sredine. Dakle, lokalni izbori neće puno toga promijeniti, ali iz njih će stranke itekako moći izvući smjernice, pouke i poruke za daljnje političko djelovanje.