Stvorili smo ekonomiju ovisnu o turizmu i socijalnoj pomoći iz EU-a

Prema podacima Ministarstva financija, u prvih pet mjeseci ove godine u proračun je stiglo 11,79 milijardi eura, samo 0,9 posto više nego u istom razdoblju lani, dok su se rashodi povećali 11,5 posto. Koliko je takav proračunski deficit od gotovo 1,9 milijardi eura opasan, kako za državu, tako i za njezine građane - pitali smo dr. sc. Nevena Vidakovića, neovisnog ekonomskog analitičara i izvršnog direktora Loti Tradinga.

- Treba biti jasan što se dogodilo. PDV je manji zbog toga što je kraj mjeseca padao na vikend i onda se sljedeći radni dan, koji je bio sljedeći kalendarski mjesec, u proračun slilo još oko 200 milijuna eura. Kada se taj novac pribroji svibnju, prihod od PDV-a narastao je koliko i nominalni BDP. Dakle sukladno rastu ekonomije. Problem je da ako se ta brojka nadoda, deficit ostaje 1,7 milijardi eura ili oko 2 posto BDP-a. To je problem.

Obnova fasada

I koji su glavni uzroci takvog deficita?

- Glavni uzroci deficita su pad prihoda od poreza na dobit i pad priljeva od sredstava EU pomoći. Znači strukturna inflacija je pogodila proračunske prihode. Ekonomija postaje sve neučinkovitija. Nemogućnost povlačenja EU sredstava pokazuje da smo apsorbirali sva sredstva iz EU-a koja su nam potrebna za obnovu fasada i sada imamo kao rezultat neotpornu ekonomiju s deficitom proračuna. Investicije koje smo odabrali nisu donijele dugoročan rast BDP-a nego su poslužile za kratkoročan rast dok traju priljevi novca iz EU-a. Sada kada se ti priljevi smanjuju, smanjuje se i obujam ekonomske aktivnosti.

Premda je BDP u padu (2,9 posto), još uvijek raste dvostruko brže od prosjeka EU-a. Vaš komentar na sve što se događa?

- BDP nije problem povećati. Recimo zadužite se za 8 milijardi eura, iskopate rupu 1x1x1, to proglasite investicijom i realni BDP će narasti za 10 posto. Pitanje koje se postavlja je što ćete napraviti sljedeće godine? Jasno je da se ne možete zaduživati za obnovu fasada. Zaduženje mora biti u povećanje proizvodnje. Svrha nacionalnoga plana oporavka i otpornosti trebala je biti jačanje ekonomije kroz povećanje industrijske proizvodnje i povećanja poljoprivredne proizvodnje. To nije napravljeno. Sada kada prestaju dolaziti EU sredstva, ponestaju i naši izvori rasta i uzročno-posljedično padaju prihodi proračuna. Dakle, normalan ekonomski proces se normalno odvija.

Od početka koronakrize pa preko posljedica koje je prouzrokovao ukrajinski rat (energetska kriza), hrvatska je Vlada donosila niz kriznih mjera kako bi i gospodarstvu i napose građanima olakšala preživljavanje. Znalo se, međutim, da takav državni intervencionizam ne može trajati unedogled, pa smo sad doživjeli iznenadni šok - Vlada se odlučila za deregulaciju cijena goriva! Kako na to gledate?

- Vlada je napravila dobre poteze i kada je donijela krizne mjere i sada kada ih je ukinula. Retrospektivno, mjere Vlade su bile dobre. Mogle su biti i bolje, ali mogle su biti i gore. Vlada nikada nije imala pomoć monetarne politike jer ne razumije važnost monetarne politike. Također nije iskoristila EU sredstva za dugoročnu otpornost nego za kratkotrajni rast, ali to je stvar odabira. Što se tiče cijena nafte, ona je već godinama oko 75 dolara. Bilo kakvo dizanje cijena energenata nije krivica Vlade ili rasta cijene ulaznih faktora. Ako dođe do rasta cijena energenata, to će biti isključivo zbog posrednika koji određuju cijenu.

Poslovni ciklusi

O bauku inflacije govori se gotovo na dnevnoj bazi. Glavni ekonomist HUP-a kaže da je za inflaciju kriv i rast plaća u javnom sektoru, također kaže da bi stabilnije i niže cijene hrane mogle biti tek uz snažniju domaću proizvodnju. Vaš komentar?

- Glavni ekonomist HUP-a se također godinama zalaže za uništenje hrvatske industrije jer je nekonkurentna i razvoj turizma koji je navodno konkurentan. Reći da treba povećati proizvodnju hrane nakon desetljeća zagovaranja uništenja poljoprivrede je licemjerno. Tvrdnju da »je za inflaciju kriv i rast plaća u javnom sektoru« netko s njegove odgovorne funkcije sigurno može potvrditi ozbiljnim ekonometrijskim modelom. Kada ga pokaže, rado ću to prokomentirati.

Koji je zapravo i dalje temeljni problem s inflacijom u Hrvatskoj? Koliko je realno da se godišnja stopa inflacije smanji u drugoj polovini godine?

- Radi se o inflaciji koja je nastala zbog strukture gospodarstva. Ne može pasti blizu 2 posto jer struktura ekonomije generira inflaciju. Zato se radi o »strukturnoj inflaciji«. Postoji rješenje za strukturnu inflaciju, koje nikoga ne zanima. Tako da ne treba govoriti o smanjenju inflacije, to su klonska nadanja koja se ne mogu realizirati.

Što očekivati do kraja godine? I može li se rast BDP-a zadržati na nekoj koliko-toliko podnošljivoj razini? Uza sve to, trebamo li se bojati ulaska u recesiju, što bi to moglo potaknuti, a ne ovisi o nama - američke carine (EU priprema protumjere), posljedice ukrajinskog rata, novi paket sankcija prema Rusiji, novi energetski problemi?

- Trenutačno ne postoji razlog za recesiju u Hrvatskoj. EU kao ekonomija nije koherentna i poslovni ciklusi su se razišli. Na primjer Španjolska kao velika ekonomija ima značajne stope rasta, a Njemačka će vjerojatno imati tri godine za redom pad BDP-a. O carinama ne treba pričati jer se radi o problemu koji je previše volatilan za bilo kakvu analizu.

Osobno već godinama govorim da je Hrvatska postigla svoje ekonomske ciljeve. Stvorili smo ekonomiju ovisnu o turizmu i socijalnoj pomoći iz EU-a, što su svi premijeri, ministri gospodarstva, ministri financija i klonovi zagovarali. Sada trebamo samo nastaviti funkcionirati u ekonomiji koju smo stvorili sa svim dobrim i lošim posljedicama koje takva ekonomija nosi.