Plusevi i minusi hrvatske ekonomske slagalice

Prema projekcijama Svjetske banke s početka lipnja, očekuje se da će pojačane trgovinske napetosti i politička neizvjesnost ove godine usporiti globalni rast na najsporiji tempo od 2008., osim izravnih globalnih recesija. Previranja su rezultirala smanjenjem prognoza rasta u gotovo 70 posto svih gospodarstava - u svim regijama i dohodovnim skupinama. Predviđa se da će se globalni rast usporiti na 2,3 posto u 2025., što je gotovo pola postotnog boda niže od stope koja se očekivala na početku godine. Ne očekuje se globalna recesija. Ipak, ako se prognoze za sljedeće dvije godine ostvare, prosječni globalni rast u prvih sedam godina 2020-ih bit će najsporiji u bilo kojem desetljeću od 1960-ih.

Pesimistički tonovi umnogome su utemeljeni na aktualnim problemima s kojima se suočavaju svjetske ekonomije. Koliko one razvijene i napredne (SAD, EU, Azija...), toliko i one zemalja u razvoju, na nekakvoj Trumpovoj ekonomskoj i carinskoj »klackalici« koja prevagne čas u pozitivu, a već idućeg dana skoči u negativu, što bjelodano pokazuje praćenje stanja na svjetskim burzama od New Yorka preko Tokija i Pekinga do Berlina i Londona.

Rast BDP-a

I gdje je sad u takvom, širem i dubljem kontekstu i podtekstu mala Hrvatska, pitanje je na koje ovoga tjedna tražimo odgovore, uzimajući u obzir različite aspekte, uključujući i naše domaće specifičnosti. Ovdje prije svega treba spomenuti podatke Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a u prvom kvartalu od 2,9 posto, što je javnosti predstavljeno početkom lipnja. To jest nešto niži rast od previđanja s početka 2025., no gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da se radi o 17. kvartalu zaredom s pozitivnom stopom kretanja BDP-a! »Nastavljamo hvatati razvojni korak sa zemljama koje su postale članice Europske unije prije nas«, poručio je premijer.

Oko BDP-a su se oglasili i ekonomisti četiri vodeće banke u Hrvatskoj koji u svom najnovijem izdanju publikacije Hrvatske udruge banaka (HUB) procjenjuju da će, nakon lanjskog rasta BDP-a za 3,9 posto, u ovoj i idućoj godini hrvatsko gospodarstvo stabilno rasti po stopi od 2,9 posto, pri čemu glavni nositelji rasta ostaju osobna potrošnja i investicije. Naglasak na STABILNO, također je još jedan plus u kontekstu hrvatskog ekonomskog trenutka.

U makroekonomskim projekcijama HNB-a iz lipnja 2025. stoji kako bi se rast realnog BDP-a trebao postupno usporavati u iduće dvije godine u okružju iznimno povišene neizvjesnosti povezane s trgovinskim napetostima, iako će i dalje biti relativno snažan. Nakon što je realni rast BDP-a u 2024. iznosio 3,9 posto (ponavljaju taj podatak i oni!), u 2025. očekuje se usporavanje na 3,3 posto, a zatim i dodatno smanjenje na 2,9 posto u 2026. godini, što je sukladno s prognozama HUB-a. Negativni učinci geopolitičkih napetosti i povećanja američkih carina na proizvode iz EU-a ne bi se trebali znatnije odraziti na hrvatsko gospodarstvo ako se carine zadrže na trenutačnoj razini, što je u projekciju uključeno kao tehnička pretpostavka. I to zaslužuje plus u hrvatskoj ekonomskoj slagalici.

Kroničan problem

Što se tiče inflacije, premda zasad u »podnošljivim« granicama, ona je i dalje kroničan problem i za hrvatsko gospodarstvo i za većinu građana Hrvatske koji i takvu inflaciju kakva je ove godine teško mogu pratiti s ionako malim plaćama, i to se čini kao nemoguća misija. Oko pitanja »generirane« inflacije premijer je ipak optimističan, pa konstatira da je inflacija već 14 mjeseci ispod 4 posto, dok je na razini 2024. bila ispod 3 posto. Plenković svako malo apelira na razumno utvrđivanje cijena, uključujući i cijene u turizmu. Optimističan je i potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac, koji, komentirajući ubrzanje inflacije u lipnju na 3,7 posto, kaže da Ministarstvo financija ostaje pri procjeni da će inflacija u ovoj godini iznositi tri posto. Od ekonomista koji svako malo komentiraju inflaciju, nerijetko i u katastrofičnom kontekstu, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) ponavlja da će cijene hrane i prehrambenih proizvoda biti stabilnije i niže onda kada Hrvatska bude imala snažniju i konkurentniju proizvodnju. Teoretski to zvuči optimistički, no praksa je brža od teorije, u čemu svoju ulogu (negativnu) imaju i trgovci koje unatoč obuzdavanju rasta cijena pojedinih artikakla koje im je nametnula Vlada, i dalje dižu cijene kad god procijene da je to moguće. Upitan postoji li mogućnost da cijene ostanu na razini prošlogodišnjih, Stojić je odgovorio da je pozitivno što će se godišnja stopa inflacije smanjivati u drugoj polovini godine. Sve u svemu, ma koliko inflacija i dalja bila prijeteći faktor hrvatske ekonomije, potrošnje i proizvodnje, ako se uspije zadržati do 3 posto ili manje, bit će to također jedan od razloga za optimizam do kraja 2025. godine.

Pozitivan aspekt hrvatske ekonomije ove godine, bez obzira na rizike kojima je i dalje izložena i na koje ne može utjecati izravno, svakako su i rast investicija, kao i ocjene svjetskih rejting agencija. Doduše, slično kao i kod BDP-a, rast je niži nego prošle godine, ali je i dalje rast. Konkretno, očekuje se usporavanje rasta brutoinvesticija, koje su u prošloj godini rasle po iznimno visokoj stopi od 9,9 posto, na 4,1 posto (raspon od 3,5 do 5,1 posto), prognoziraju iz HUB-a.

U dobrom je stanju i hrvatska IT industrija. Svi ključni pokazatelji domaćeg IT sektora prošle su godine rasli. S ostvarenih 4,2 milijarde eura poslovnih prihoda industrija je lani uprihodila 11,7 posto više nego 2023. godine. No stope rasta koje je sektor bilježio prije 2023. usporavaju. Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) objašnjavaju da je sredinom prošle godine došlo do stagnacije, no sektor je živnuo u posljednjem kvartalu. Na kraju godine na tržištu je bilo više od sedam tisuća tvrtki koje su zapošljavale nešto više od 41 tisuće radnika, čija prosječna plaća daleko nadmašuje nacionalni prosjek i ne prestaje rasti, piše za Poslovni Dnevnik Josipa Ban.

Poduzetničko okruženje

S optimizmom treba gledati i na malo i srednje poduzetništvo, kao pokretač cjelokupnog gospodarskog razvoja i generator novih radnih mjesta. Godina 2025. donijela je znatne promjene u načinu na koji se poslovanje vodi, posebno za male i srednje poduzetnike. Tehnologija, demografija i društvene vrijednosti oblikuju novo poduzetničko okruženje.

S optimizmom gledamo i na EU fondove. Podsjetimo, u razdoblju od 2021. do 2027. godine Hrvatska ima na raspolaganju 12,19 milijardi eura iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) kroz novi sedmogodišnji proračun EU-a. S obzirom na pravilo N+3, ta sredstva bit će na raspolaganju do kraja 2030. godine, što znači da postoji dodatni prostor za njihovu iskoristivost nakon završetka ovog razdoblja.

Pozitivne se pak stvari događaju i u aktualnoj turističkoj sezoni, koja je prema posljednjim izvještajima ponovo u zaletu i čini se da će pasti i neki novi rekordi.

I sad dolazimo do problema koji na ekonomski trenutak Hrvatske bacaju dužu ili kraću sjenu. Kao prvo to je slabije punjenje proračuna, što je priznao i ministar Primorac, pa će se morati ići (očekivano) u rebalans. Drugim riječima, proračun nije u opasnosti, ali je rebalans neizbježan, što opet nije ništa dramatično jer se radi o uobičajenoj svakogodišnjoj praksi.

Kao negativni aspekt neki ističu i deregulaciju cijene goriva, pa to navode kao početak kraja idile s državom. No, tržišna ekonomija ne trpi duža razdoblja državnog intervencionizma uključujući i ono u području energetike, iako neka krizna razdoblja opravdavaju krizne mjere pojedinih vlada kako bi se pomoglo najugroženijem stanovništvu i gospodarstvu da preživi krizne izazove. Hrvatska je vlada do sada to odradila vrlo dobro, jednako kao i druge vlade zemalja članica EU-a izloženih udaru energetske krize prouzročene invazijom Rusije na Ukrajinu i povratnim »sankcijskim efektom« EU-a prema Moskvi.

Ipak se kreće(mo)

Kad se sve sagleda bez bez senzacionalizma, povišenih strasti i katastrofičnih predviđanja, dobra je stvar što je dobrih predznaka više nego onih loših. Problem je međutim stare naravi, odnosno nije od jučer ni od danas. To je trajno pitanje koje ne muči samo Hrvatsku - kada će biti bolje, kada će pozitivni gospodarski pokazatelji u većoj mjeri utjecati na svakodnevni život, na životni standard ljudi? Premalo se naime osjete pozitivni aspekti ekonomske stabilnosti, rasta BDP-a i rekordne zaposlenosti. I tu se sad vraćamo na sindrom inflacije, prekomjernog rasta plaća u javnom sektoru, izostanak strukturnih reformi (pravosuđe, zdravstvo...), još većih poreznih rasterećenja gospodarstva, ulaganja u razvoj industrije, smanjivanje administrativnih prepreka u poduzetništvu i gospodarstvu općenito itd. To su aspekti (i nisu svi, ima ih još) zbog kojih je sadašnja ukupna ekonomska slika Hrvatske »zagušena« tamnijim tonovima. Ali ipak se ide naprijed, održivi razvoj i trajni napredak nisu iluzija, nego moguća opcija budućnosti koja se gradi u sadašnjosti. Eppur si muove, rekao bi Galileo Galilei...