Ograničavanje cijena je nije učinkovito rješenje za inflaciju i može imati samo simbolično značenje u kratkom roku

Rast cijena u Hrvatskoj se nastavlja. Uz turističke usluge, najviše je poskupjela hrana što posebno pogađa građane s nižim dohocima. Njih je sve više jer minimalac raste i »lovi« dohotke koji stagniraju, kakvih je puno, osobito u privatnom sektoru. Kao reakcija na rast cijena u tijeku su bojkoti cijena i trgovina, koji se nastavljaju, ali njihov zamah ipak usporava.

Prof. dr. sc. Darka Tipurića, predsjednika Hrvatskoj društva ekonomista, profesora na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, pitamo hoće li se bojkotima išta postići, odnosno može li se njima utjecati na pad cijena i usporavanje inflacije?

Ograničena učinkovitost

- Bojkoti maloprodajnih lanaca reakcija su nezadovoljnih potrošača na visoke cijene i percipiranu nepravdu u trgovačkoj politici. Njihova učinkovitost u suzbijanju inflacije i značajnijem utjecaju na pad cijena ostaje jako ograničena. Razlog tome leži u činjenici da bojkot ne adresira temeljne uzroke inflacije, kao što su povećani troškovi uvoza, poremećaji u globalnim lancima opskrbe, rast cijena energenata, neefikasnost državnih politika i niska produktivnost gospodarstva. Ipak, neki analitičari smatraju da bojkot može imati kratkoročni učinak ako se provede dovoljno masovno i sustavno, čime bi se mogla smanjiti potražnja i stvoriti pritisak na trgovce da korigiraju cijene.

No, u praksi je teško postići dovoljno koordiniran i dugotrajan bojkot koji bi imao mjerljiv ekonomski utjecaj. Mnogi potrošači, zbog ograničenih opcija, potrebe za određenim proizvodima ili nedostatka alternativnih trgovina, ipak nastavljaju kupovati u velikim maloprodajnim lancima. Za dugoročnu stabilizaciju cijena i smanjenje inflacije potrebne su sustavne mjere koje nadilaze potrošačke inicijative poput bojkota. Učinkovitiji pristup moglo bi biti promicanje informiranog potrošačkog izbora, podrška lokalnim proizvođačima i trgovinama koji se naslanjaju na domaću proizvodnju te osnaživanje regulatornih mjera i jačanje društvene odgovornosti svih aktera. Transparentnost u formiranju cijena, bolja zaštita potrošača i poticanje zdrave tržišne konkurencije bolja su rješenja od bojkota.

Strukturni problemi

Puno se govori o uzrocima inflacije, zašto je kod nas najveća u Europi, pa se kao krivci spominju od trgovaca, preko dobavljača, do preskupe države. Zašto nam se događa ovo što sad imamo i koliko je ulje na vatru dodalo još i uvođenje eura?

- Inflacija u Hrvatskoj rezultat je složene kombinacije globalnih i domaćih činitelja. Kao mala i uvozno ovisna ekonomija, Hrvatska je posebno osjetljiva na vanjske šokove, poput rasta cijena energenata, sirovina i hrane na svjetskim tržištima. Globalna inflacija, potaknuta geopolitičkim krizama, poremećajima u lancima opskrbe i energetskom nesigurnošću, brzo se prelijeva na domaće gospodarstvo, povećavajući troškove proizvodnje, transporta i osnovnih životnih potrepština. Rat u Ukrajini dodatno je destabilizirao tržišta, uzrokujući lančane reakcije koje se osjećaju kroz više cijene goriva, struje i prehrambenih proizvoda. Uvođenje eura imalo je dvostruki učinak na inflaciju – dok dugoročno doprinosi stabilnosti i olakšava poslovanje, kratkoročno je izazvalo psihološki efekt poskupljenja, pri čemu su pojedini trgovci i pružatelji usluga priliku iskoristili za neopravdano zaokruživanje cijena naviše. No, to je iza nas.

Puno važnije, Hrvatska se suočava s nizom strukturnih problema koji pojačavaju inflatorne pritiske. Neefikasnost javnog sektora, visoki porezni teret, nedostatak radne snage te rast plaća u državnim institucijama pridonose rastu troškova poslovanja. Turizam, koji značajno utječe na domaće gospodarstvo, dodatno potiče inflaciju kroz sezonske skokove potražnje, koji omogućuju rast cijena smještaja, ugostiteljskih usluga i prijevoza. Iako se dio inflatornih pritisaka može smatrati prolaznim, trajni problem ostaje potreba za jačanjem konkurencije, povećanjem produktivnosti, smanjenjem državnog aparata i administrativnih prepreka te poticanjem domaće proizvodnje.

Građani bojkotiraju, a Vlada čak i podržava te bojkote, jer se čini da ni sama ne zna što napraviti. Možda politici i odgovara da se bijes ljudi usmjerava prema cijenama i trgovačkim centrima, umjesto da ga demonstriraju negdje drugdje, primjerice na Markovom trgu. Što vi mislite o tome?

- Inflacija snažno narušava kupovnu moć građana, a najteže pogađa najsiromašnije, kojima rast cijena osnovnih potrepština predstavlja ozbiljan egzistencijalni izazov. Budući da inflacija ne utječe jednako na sve društvene skupine, nužno je uvesti ciljane mjere zaštite najranjivijih, jer dok imućniji lakše podnose povećane troškove života, oni s nižim prihodima sve teže zadovoljavaju osnovne potrebe. Umjesto simboličnih poteza, poput podrške bojkotima, potrebno je temeljito analizirati inflatorne pritiske i osmisliti konkretne mjere koje će rješavati strukturne uzroke rasta cijena. Vlada bi trebala aktivno djelovati i uspostaviti mehanizme koji dugoročno štite životni standard građana, umjesto da njihovo nezadovoljstvo promatra sa strane.

(Ne)učnikovita rješenja

Nismo samodostatni, slabo proizvodimo, što je strukturni problem koji se ne može riješiti preko noći, pa se čini kao da bi sve trebalo ispočetka. Ima li ikakve nade da Hrvatska u ovim uvjetima, male, otvorene i ovisne ekonomije, obnovi proizvodne kapacitete, te u ekonomskom smislu stane na svoje noge? Za to je pretpostavljam potrebna vizija, ali i politička volja. Vidite li je?

- Kako bi se inflacija stavila pod kontrolu, potrebno je provesti sveobuhvatne i dugoročno održive mjere koje će adresirati njezine strukturne uzroke i osigurati stabilnost gospodarstva. To je izazov koji zahtijeva sustavan pristup, umjesto kratkoročnih političkih poteza. Jedan od ključnih koraka jest smanjenje uvozne ovisnosti. Hrvatska velik dio svojih potreba za hranom, energentima i industrijskim sirovinama podmiruje iz uvoza, što je čini iznimno osjetljivom na globalne poremećaje cijena. Jačanjem domaće proizvodnje, posebice u poljoprivredi, prehrambenoj i energetskoj industriji, moguće je povećati otpornost gospodarstva i stabilizirati cijene osnovnih dobara. Ulaganja u modernizaciju proizvodnih kapaciteta, tehnološke inovacije i razvoj lokalnih opskrbnih lanaca mogu smanjiti inflatorne pritiske i povećati konkurentnost. Niska produktivnost još je jedan faktor koji dugoročno potiče inflaciju.

Slaba konkurentnost, visoki operativni troškovi i neefikasnost u javnom sektoru stvaraju dodatne pritiske na rast cijena i smanjuju sposobnost gospodarstva da se nosi s inflatornim udarima. Ozbiljne politike moraju biti usmjerene na povećanje produktivnosti, optimizaciju poslovnog okruženja te digitalizaciju i modernizaciju javne uprave. Odgovorna fiskalna politika također igra ključnu ulogu u upravljanju inflacijom. Umjesto oslanjanja na smanjenje PDV-a, što zagovaraju neki analitičari, učinkovitija strategija uključuje ciljane fiskalne mjere, stabilizaciju tržišta rada i povećanje energetske neovisnosti.

Nužno je nastaviti s racionalnim upravljanjem proračunskim sredstvima, pri čemu Ministarstvo financija zaslužuje priznanje za dosadašnje operativno djelovanje. Ipak, ključno je provesti značajno smanjenje državnih troškova, jer trenutna razina javne potrošnje nije održiva u odnosu na ekonomske mogućnosti zemlje. Hrvatska si ne može priuštiti ovako skupu državu s obzirom na veličinu svog gospodarstva i fiskalne kapacitete društva. Potrebno je provesti reforme koje će osigurati efikasniju i racionalniju javnu upravu, smanjiti birokratske troškove te optimizirati trošenje proračunskih sredstava kako bi se stvorili preduvjeti za održivi ekonomski rast. Potrebno je istovremeno ulagati u energetsku učinkovitost, infrastrukturu, digitalizaciju i inovacije. Takva ulaganja mogu povećati produktivnost i smanjiti inflatorne pritiske bez stvaranja dodatnih fiskalnih opterećenja. Samo temeljite strukturne reforme mogu osigurati stabilnost cijena i održivi gospodarski rast, umjesto privremenih i često populističkih rješenja.

Inflaciji je pridonijela i sama Vlada, predizbornim podizanjem plaća zaposlenih u javnom sektoru, što je onda povuklo potražnju naviše, dok su se mnogi kojima se plaća nije povećala našli u nebranom grožđu. Što sad učiniti i kako inflaciju zauzdati - je li limitiranje cijena dobar put?

- Povećanje plaća u javnom sektoru, osobito u predizbornom razdoblju, dodatno je potaknulo inflaciju jer je povećalo agregatnu potražnju u uvjetima već povišenih cijena. Dok su zaposlenici u javnom sektoru osjetili poboljšanje kupovne moći, oni kojima plaće nisu rasle našli su se u nepovoljnom položaju, suočeni s rastućim troškovima života bez adekvatne prilagodbe prihoda. Ograničavanje cijena nije učinkovito rješenje za inflaciju i može imati samo simbolično značenje u kratkom roku. Povijesna iskustva pokazuju da administrativno određivanje cijena često dovodi do nestašica, crnog tržišta i smanjenja kvalitete proizvoda i usluga. Umjesto toga, potrebno je osigurati održive ekonomske politike – poticati konkurenciju, smanjiti fiskalna opterećenja, jačati domaću proizvodnju i stabilizirati tržište rada.

Održivi modeli

Dio analitičara očekuje novi pritisak na rast plaća i nastavak inflatorne spirale. Ima li ovome kraja i dokle će se moći povećavati ove nejednakosti, a dok se ne dođe do točke pucanja, što god to značilo?

- Za dugoročnu ekonomsku stabilnost ključno je obuzdati inflaciju kroz sveobuhvatne reforme koje će adresirati njezine strukturne uzroke. Hrvatsko gospodarstvo mora uskladiti gospodarski rast s održivim upravljanjem inflacijskim rizicima, pritom izbjegavajući procikličke politike koje u razdobljima visoke inflacije dodatno potiču potražnju i produbljuju problem. Umjesto kratkoročnih mjera, nužno je razviti otporniji ekonomski model temeljen na diversifikaciji izvora rasta, jačanju produktivnosti i održivim investicijama. Povećanjem institucionalne učinkovitosti i pravovremenim donošenjem ekonomskih politika, moguće je smanjiti inflatorne pritiske i očuvati financijsku stabilnost.

Borba protiv inflacije zahtijeva koordiniran pristup svih ključnih aktera – Vlade, središnje banke, poslovnog sektora i građana. Kroz strukturne reforme, modernizaciju tržišta rada, jačanje domaće proizvodnje i odgovornu fiskalnu politiku, Hrvatska može izgraditi konkurentno i stabilno gospodarstvo koje će biti otpornije na globalne ekonomske izazove i osigurati dugoročni prosperitet.