Potraga za srećom, skladom i povezanošću je bezvremenska

Dr. László Puczkó jedan je od najistaknutijih europskih stručnjaka za zdravstveni, wellness i spa turizam, s više od dva desetljeća iskustva u istraživanju, edukaciji i savjetovanju u području turizma i doživljaja. Autor je i koautor nekoliko ključnih stručnih knjiga, te je bio savjetnik u više od stotinu projekata diljem svijeta, od razvoja wellness-destinacija do kulturnog i održivog turizma. Kao predsjednik mađarskog Udruženja turističkih konzultanata i suosnivač Tourism Observatory for Health, Wellness and Spa, Puczkó spaja akademsku preciznost i praktičnu viziju promičući ideju zdravlja kao putovanja prema ravnoteži između čovjeka, prirode i društva.

U 2026. zdravlje se više ne definira kao odsutnost bolesti - ono je iskustvo, način razmišljanja, način života. Kako biste vi danas opisali zdravlje: kao stanje, proces ili putovanje?

- Može se činiti da je zdravlje postalo novootkriveni (ili ponovo otkriveni) fenomen. Iskreno, ne mislim da je tako. Ono što se promijenilo jest činjenica da sve više ljudi shvaća kako ono što su uzimali zdravo za gotovo - ne biti bolestan - možda nije tako automatsko ili jednostavno. Naravno, s godinama se pojavljuju razni problemi, bolovi i nelagode koji remete dotadašnji "mirni tijek života". Tada neki traže brze lijekove i medikamente, drugi se okreću holističkim pristupima, a treći mijenjaju način života i usmjeravaju se prema zdravijem starenju.

Ono što se nekada smatralo odgovornošću države - zdravstvena skrb - postalo je jedan od najvećih biznisa. Liječenje, lijekovi, prevencija, "lifestyle medicina", dodatci prehrani, peptidi i slično čine goleme poslovne prilike. Bombardirani smo reklamama koje nude dodatke, pretrage, zdravu prehranu i stil života, pametne metode probira. Mnogi vjeruju da se zdravlje može kupiti. Zdravlje se može definirati i mjeriti pokazateljima, očitanjima i pragovima, ali potpuno zdravlje definira pojedinac, jer mnogi aspekti zdravlja nisu opipljivi. Neke možemo kupiti, na nekima moramo raditi, a neke pokušavamo spriječiti. U središtu rasprave trebala bi biti uloga pojedinca u definiranju, održavanju i poboljšanju zdravlja - uz podršku države, zajednice, nevladinih organizacija, civilnog društva i poslodavaca. Zdravstvena jednakost nije dovoljna. Potrebna nam je zdravstvena pravednost.

Ljudsko zdravlje nije moguće bez zdravlja prirode

Kako vidite integraciju wellnessa i medicine - mogu li biotehnologija i umjetna inteligencija doista stvoriti zdravlje "po mjeri čovjeka"?

- Da, tehnološki napredak, pametna rješenja, sofisticirana dijagnostika te personalizirana prevencija i usluge liječenja mogu biti mnogo učinkovitiji od generičkog pristupa. Ipak, koliko si ljudi može priuštiti takve mogućnosti? Mogu li javni zdravstveni sustavi integrirati inovacije u postojeće sustave? Moraju li se pojedinci umjesto toga oslanjati na privatno zdravstvo, jer je javni sustav već preopterećen? Dovodi li to do nove podjele - bogati mogu biti ili ostati zdravi, a siromašni dobivaju tek minimum zdravstvene skrbi? Treba također naglasiti da ljudsko zdravlje nije moguće bez zdravlja prirode. Wellness je već postao roba koju ljudi nastoje "kupiti". Sama oznaka, a ne pojam, protegnuta je na mnoge potrošačke proizvode i usluge - često bez ikakve stvarne osnove za tvrdnje koje se oglašavaju. Ključno je da državni regulatori uhvate korak s razvojem industrije. Integracija wellnessa i medicine je dobrodošla, ali tvrdnje se moraju potvrditi, a potrošači zaštititi.

Živimo u eri digitalnog wellnessa - aplikacija, nosivih uređaja, UI asistenata. Pomažu li nam ti alati da se ponovno povežemo s vlastitim tijelom, ili stvaraju nove oblike ovisnosti?

- I jedno i drugo, zapravo. Svatko može kupiti uređaj za praćenje, prijaviti se na internetske platforme i svakodnevno pregledavati prikupljene podatke. Pravo pitanje glasi: Koliko su ta digitalna rješenja pouzdana i koliko su ti podatci uistinu relevantni za pojedinca? Naša fiziologija vrlo je osobna, a digitalna rješenja uspoređuju podatke s prosjekom. No nitko od nas zapravo nije "prosjek". Od krvnog tlaka do kapaciteta pluća - svi smo različiti. Samo zato što je jedno očitanje niže ili više od preporučenog prosjeka, ne znači nužno da nešto nije u redu.

Svi moramo biti svjesni praćenja i analize osobnih zdravstvenih podataka. Osim do ovisnosti, previše podataka može dovesti i do dodatne anksioznosti. A da ne govorimo o riziku dijeljenja vitalnih i iznimno osjetljivih zdravstvenih informacija s hakerima, zlonamjernim softverom ili poslodavcima. Sigurnost zdravstvenih podataka iznimno je važna. Daljnje poboljšanje pouzdanosti podataka, uz osobnu podršku u njihovu tumačenju, moglo bi donijeti stvarne inovacije koje imaju neposredan učinak na zdravlje.

Održavanje dobrobiti zahtijeva trud

Holistički pristup danas je nužnost, a ne opcija. Kako mentalno zdravlje, prehrana i pokret mogu zajedno stvoriti održiv način života, osobito u ubrzanim urbanim sredinama?

- Svjesnim i informiranim odlukama. Biti bolestan može nas zapravo potaknuti da cijenimo zdravlje i radimo na tome da ponovno budemo dobro! Nitko nije stalno potpuno zdrav. Održavanje dobrobiti zahtijeva trud. U urbanom okruženju pojedinac ne može promijeniti većinu vanjskih čimbenika. U takvim slučajevima optimalno zdravlje možda se ne može postići bez potrebnih sustava podrške, okvira i struktura. Jedna osoba može učiniti samo toliko. Ipak, mikrotrenutci wellnessa - dodirne točke, male prakse - mogu svejedno podržavati glavni cilj. Ti mikrotrenutci mogu biti potpuno pod kontrolom pojedinca, npr. odmor od uređaja, šetnja u obližnjem zelenilu, istezanje, slušanje glazbe, svjesni izbori u prehrani, brza šetnja. Prijatelji, obitelj, društvo, škole i vlast trebaju omogućiti pojedincu da ostvari najbolju verziju sebe. Utrka za ekonomskim rastom, koji može, ali i ne mora ići ruku pod ruku s osobnim i društvenim razvojem, može ozbiljno omesti ostvarenje optimalnog života i životnog stila. Vladine politike i korporativne strategije trebale bi posvetiti više pažnje kvaliteti života i dobrobiti ljudi.

Foto Istock

Često opisujete wellness kao putovanje, a ne proizvod. Što to znači u praksi?

- Dobrobit je nešto na čemu moramo stalno raditi, stoga je to poput putovanja - osim što ono nema krajnje odredište, tj. ne možemo jednostavno reći da smo "stig­li". U posljednje vrijeme transformativna narav wellness-putovanja privlači sve veću pozornost. Mene to pomalo zbunjuje. Razlog je jednostavan. Postoje dva kraja spektra. Oni putnici koji nikada (zapravo) nisu doživjeli smisleno wellness-skustvo, oni uče, inspiriraju se i mogu odlučiti preispitati način na koji su do tada živjeli - dakle, doista ulaze u transformativan proces. S druge strane, putnici koji već žive život usmjeren na wellness ne traže transformaciju, nego potvrdu. Sudjelovanje u retreatu ne transformira ih dodatno - naprotiv, program im služi kao potvrda da je ono što već rade ispravan ili idealan pristup. Ni jedan od ta dva pristupa nije bolji ni lošiji - oni su jednostavno različiti.

Put prema privlačenju mlađih generacija

Održivost je postala duša wellnessa. Kako destinacije mogu smanjiti svoj ekološki otisak a da pritom zadrže osjećaj ugode, luksuza i autentičnosti?

- Održivost bi trebala biti usmjerena na zajednice i na prirodu, a ne na turizam sam po sebi. Turizam može, ali i ne mora, biti dio skupa aktivnosti usmjerenih na održivost određene destinacije. Planiranje kapaciteta, upravljanje očekivanjima, pažljiv odabir i razvoj proizvoda, propisi praćeni poticajima i nadzorom - sve su to alati u okviru upravljanja održivim destinacijama.

Srednja Europa, a posebno jadranska regija, ima dugu tradiciju ljekovitih voda i prirodnog wellnessa. Kako se ti resursi mogu ponovo osmisliti za novu generaciju, putnike koji traže digitalni detoks i autentičnost?

- Korištenje prirodnim resursima za prevenciju, liječenje, wellness, pa čak i dugovječnost, nije nov koncept u mnogim zemljama ove regije. Preporuke "od usta do usta" promovirale su te prednosti stoljećima. Danas postoje i znanstveni dokazi, temeljeni na kliničkim istraživanjima, koji potvrđuju blagotvorne učinke. Ipak, mnogi tradicionalni objekti i destinacije bore se s održavanjem broja gostiju. Država se sve više povlači, a mlađe generacije nemaju iskustvo ni svijest o prirodnim ljekovitim resursima kakvu su imali njihovi prethodnici. Razvoj tržišta nije dobio dovoljnu pažnju. Struktura destinacija, smještajna i spa arhitektura, ponuda usluga, komunikacijski kanali i stilovi, sve to treba prilagoditi očekivanjima i životnom stilu mlađih generacija. Pričanje priča o tim destinacijama, dijeljenje dokaza o koristima, pokazivanje načina na koje se može postići zdraviji i sretniji život - to su zadatci koje treba obaviti. Revidirani pristupi uslugama i dizajnu prostora, usklađeni s društvenim potrebama i uz dozu zabave, mogu otvoriti put prema privlačenju mlađih generacija.

Gledajući prema 2030. godini, kako, prema vašem mišljenju, izgleda budućnost wellnessa? Hoće li biti više tehnološki i podatkovno vođena, ili usmjerenija na čovjeka i prirodu? I koji će dio wellnessa, po vašem mišljenju, ostati bezvremenski?

- Sve navedeno će se dogoditi. Ovisno o segmentu i dijelu svijeta o kojem govorimo, vidjet ćemo različite pristupe. Mnogi će prigrliti tehnološki i podatkovno utemeljen pristup. Drugi će, koliko mogu, birati život bez tehnologije. Neki će kombinirati oba pristupa. Zdravstveni podaci i probiri trebali bi imati svrhu - posjedovati podatke samo radi podataka stresno je i znači gubitak vremena i tehnologije. Nadam se da ćemo u budućnosti vidjeti ljude koji su bolje opremljeni i informiraniji - o vlastitom zdravlju, kao i o zdravlju društva. Potraga za srećom i skladom, njegovanje povezanosti - osobne, online ili s prirodom - ostat će bezvremenska. Sve što trebamo jest prepoznati koji pristup i koji put najbolje djeluje za nas same.