Svijet nije ništa sigurniji nego prije mjesec dana, samo je privremeno umiren

Još prije početka sastanka svjetskih lidera, bilo je jasno da summit NATO-a u Den Haagu neće biti običan. Sve je bilo prožeto središnjom temom - povećanjem obrambenih izdataka na 5?% BDP-a, što je Trump nametnuo poput svojevrsnog ultimatuma, i to je, čini se, upalilo - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultantnt iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:.

- Trump je, poput velebnog showmena, dominirao i ceremonijom i medijima - i razgovarao s glavnim tajnikom NATO-a Rutteom kao s podložnikom na nekakvom zidiću. A Rutte? Popustio je i javno ga hvalio, pa čak i poslao poruku podrške koju je Trump ponosno podijelio na društvenim mrežama. Sve je djelovalo kao ritual pomirenja - ili barem taktične diplomacije.

Komunikacijski, ja to ne vidim kao katastrofu, nego kao strategiju. Naime:

Autentičnost u komunikaciji: Trump komunicira izravno, bez diplomatskih fraza, ponekad i brutalno, ali to dosljedno radi i na taj način ostaje vjerodostojan svom stilu. To mnogi smatraju osvježavajućim, čak i iskrenim.

Taktika zabavljanja - da, ali i rezultatima: Pritom "show" stilu, izgurali su dogovor o 5?%, što su ostali smatrali nemoguće. On prijeti, disciplinira saveznike i zauzvrat dobiva ono što je želio.

Rizici agresivne transakcijske diplomacije: No, takav je pristup kratkoročan - i nameće dilemu o dugoročnoj pouzdanosti Saveza. Hoće li se u idućim godinama održati dogovor? Ili će "America First" sve preokrenuti na štetu Europe?

TRUMP NIJE TAJNA

Kad se sve to i još puno toga drugoga uzme u obzir, u čemu je zapravo tajna Donalda Trumpa?

- Dakle, tajna Donalda Trumpa je u toj mješavini teatralnosti, pritiska i nepredvidivosti, što ga čini liderom, predvodnikom, ali naizgled u stabilnosti.

Za mene, kao što sam već pisao, fenomen Trumpovog utjecaja na NATO je pozitivan. Primijetimo da je europski NATO tri godine vijećao o povećanju proračuna, a nije se uradilo ništa, dok Ukrajina gori 1000 dana, nekoliko stotina kilometara od EU-a. Zahvaljujući Trumpu, proračun je sad dignut za tisuće milijardi. Što god netko mislio o Trumpovim vezama sa Rusijom, posljedice su takve da europski NATO po ovom dogovoru ulaže u vojsku 7 puta više od Putinove Rusije. To je zapravo i kraj snova o daljnoj ekspanziji Putinizma na Zapad. U srcu tog fenomena leži debata između stila i sadržaja, između hitnog "dobivanja" i dugoročnog zadržavanja. Trump je, bez sumnje, autentičan - on to jest i radi na svoj način. No, hoće li ta autentičnost voditi sigurnoj, učinkovitoj i koherentnoj politici ili donijeti fragmentirani NATO s godinama neizvjesnosti, ostaje otvoreno pitanje.

Još malo o NATO-u. Jesmo li nakon summita u den Haagu sigurniji nego prije, napose Europa, od ugroze prije svega Putinove Rusije (ali ukupno uzevši i od nekakvog apokaliptičkog scenarija) zbog koje se zapravo NATO i osnažuje, jača i vraća na "tvorničke postavke", da bude temeljni čimbenik obrane i zaštite Europe?

- Nakon summita u Den Haagu, NATO je napravio konkretan iskorak - članice su se obvezale postupno povećati obrambeni proračun na ukupno 5?% BDP-a do 2035. godine: 3,5?% za vojnu opremu i snage, te dodatnih 1,5?% za otpor infrastrukture i civile. Dogovor će se revidirati već 2029., što predstavlja značajan, "kvantni skok" u europskoj obrani

Iako je obnovljena "čvrsta" spremnost na članak 5, ostaje dvojak ton: Trump uvjerava da se zalaže za Savez, ali ranije je pitao: "Koliko definicija članka 5 postoji?", što baca sjenu neizvjesnosti, naročito onima koji su na "prvoj crti" prema proširenju konflikta. Dok Trump smatra da Putin traži završetak rata, mnogi europski čelnici, uključujući i glavnog tajnika Ruttea, upozoravaju: Rusija prenosi geopolitičku ambiciju, ne pokazuje znakove odustajanja, te bi Moskva mogla biti realna prijetnja NATO-u unutar 3 do 7 godina.

Da, u kratkom roku ulaganja jačaju obrambene sposobnosti Europe, jačaju industrijska baza i šalju snažnu poruku prema Kremlju. Al, prava sigurnost zahtijeva više - jasna transatlantska kohezija, dugoročni planovi za potporu Ukrajini, i jedinstven odgovor na hibridne i vojne prijetnje.

Trump je svojim ultimatumom - "ili 5?%, ili ništa" - natjerao Europljane da se pokrenu. Inače, summit je mogao završiti fotkama i dugačkom deklaracijom bez konkretnog sadržaja, kao mnogo puta do sada. Ovogodišnja deklaracija je bila dugačka nepunu "novinarsku karticu", ali je bila puna sadržaja.

Europa se istinski pokrenula u obrani - to je dobra vijest. Ali prava snaga bit će vidljiva kad se planirano i izvršava - konkretno: koordinacija s SAD-om nakon summita, mehanizmi podrške Ukrajini i održanje američkog angažmana, sve su to ključni aspekti.

Koja su potencijalno moguća nova žarište većih sukoba pa i ratova, kriza, drama... na svjetskoj karti geopolitičkih izazova danas? S tim u vezi - Izrael i Iran dogovorili su primirje, Trump zasluge za to naravno pripisuje sebi, no kakve su šanse da se primirje pretvori u dugoročni mir?

- Nova žarišta sukoba se brzo množe, a stara se vraćaju u novim oblicima. Osim što rat u Ukrajini i dalje tinja bez jasnog kraja, Bliski istok ostaje vječna prijetnja globalnoj stabilnosti. Iako su Izrael i Iran dogovorili primirje nakon kratkog, ali žestokog rata u lipnju, malo tko vjeruje da će se ono pretvoriti u dugoročni mir. To je više predah nego stvarni politički pomak.

Donald Trump, naravno, tvrdi da je upravo on ključni posrednik, i istina je da je pod njegovim pritiskom do primirja došlo. No, strukturalni uzroci sukoba - poput iranskog nuklearnog programa i izraelske regionalne strategije - ostaju neriješeni. Gaza je zaseban, ali povezan problem. Tamo se pokušava dogovoriti 60-dnevno humanitarno primirje, uz prijedlog da upravljanje preuzmu neutralni palestinski tehnokrati, no ni Hamas ni Netanyahu zasad ne popuštaju. Po meni, ključ te situacije je u potrebi da Izrael, nakon neupitne pobjede u ratu protiv Hamasa, Hezbolaha, Hutija i Irana - ponudi pobijeđenima mogućnost koegzistencije, koja naravno neće biti na ravnopravnim osnovama, ali ne može biti masovna deportacija u Somalilend, što se spominje kao opcija. Kada bi Izrael postigao da Gaza funkcionira kao Rammalah, da tamo dođu Zaljevske investicije, a ukloni sa Hamas, to bi bila strateška pobjeda, ali ako Gaza ostane bunker očajnika, sve što je postignuto i dalje je na kocki.

Osim Bliskog istoka, potencijalno nova žarišta uključuju rivalstvo Turske i Izraela, napetosti u Žutom moru između Kine i Južne Koreje, te naravno - digitalna bojišta. Kibersigurnost i AI-agenti postaju sve važniji faktor međunarodne sigurnosti. Ukratko, svijet nije ništa sigurniji nego prije mjesec dana - samo privremeno umiren.

I na kraju, možda i najvažnije pitanje: Hoće li civilizacija u kakvoj danas živimo preživjeti 21. stoljeće ili će se sve završiti prije kraja - globalnom katastrofom? Drugim riječima, jesmo li zapravo već u nekoj "apokalipsi danas" koju bi mogli označiti i kao "distopiju danas" s apokaliptičnim referencama? Drugim riječima, kakvi su mogući scenariji sutrašnjice - idemo li prema trećem svjetskom ratu ili prema novom svjetskom miru? Može li se silom (i čijom) nametnuti mir?

- Pitanje je veliko, gotovo biblijsko - i sasvim opravdano. Živimo u svijetu koji u mnogočemu već podsjeća na tihu apokalipsu: ekstremni klimatski događaji, informacijski kaos, gubitak povjerenja u institucije, rapidni tehnološki skokovi koje nitko više ne razumije do kraja… Sve su to elementi distopije koja nije više fikcija, nego svakodnevica.

Ali ne vjerujem u kraj civilizacije, barem ne još. Vjerujem u transformaciju. Ono što se mijenja jest paradigma: svijet više nije bipolarni, ni unipolarni, već multipolarni i fragmentiran. U takvom kaosu može doći i do trećeg svjetskog rata, ali isto tako i do iznuđenog globalnog mira. Povijest nas uči da su najveće krize često i prekretnice.

Mir se, nažalost, rijetko događa spontano. Povijesno gledano, često ga "nametne" sila - politička, ekonomska, pa i vojna. Danas više nije jasno tko bi tu silu mogao artikulirati: SAD ima snagu, ali sve manje kredibiliteta; Kina ima strpljenje, ali ne i karizmu; EU ima vrijednosti, ali još ne i kapacitet. U toj praznini Trump se pojavljuje kao figura koja, paradoksalno, unosi kaos, ali i pomiče stvari iz statusa quo. Sklon sam prihvatiti tumačenje J.M. Griera po kojem je Trump manifestacija dubokih psiholoških sila koje traže promjenu društva.

Dakle, svijet ide ili prema prisilnoj koegzistenciji pod pritiskom velikih sila - ili prema faznom raspadu globalnog poretka, s lokalnim žarištima i regionalnim mini-imperijama. Apokalipsa? Ne još. Ali distopija? Nažalost, već je u tijeku. Ključno pitanje je: tko će prvi ponuditi novi smisao, a ne samo novu silu.

MIRNI I SIGURNI

Vaš komentar na nedavno obznanjen Globalni index mira (GPI), na kojem je Hrvatska na 19. mjestu?

- Izvrsni rezultati na GPI ljestvici potvrđuju stabilnost društva, nizak kriminal, te uspješnu politiku obrane i sigurnosti. Živimo u zemlji s vrlo malo nasilja i - što god kritičari tvrdili - društvenim mirom. Hrvatska se, unatoč geopolitičkim turbulencijama u regiji, uspješno pozicionirala kao sigurna luka. Taj status pridonosi i ekonomskom razvoju, naročito turizmu i investicijama.

Znači li 19. mjesto automatski i apsolutnu sigurnost?

- Ne. Globalni mir se pogoršava (GPI bilježi 13. uzastopni pad globalne sigurnosti), pa se i mi moramo strateški pripremiti u slučaju kriza i novih izazova. No, činjenica jest da smo među najboljima u svijetu. Dakle, možemo s ponosom reći: Hrvatska je danas više mirna i sigurna nego većina drugih država. Međutim, da bi se taj mir održao u svijetu u kojem je kolektivna sigurnost propala, moramo se spremiti za eventualno mogući rat, na razini široj i dubljoj nego u "bivšem sustavu".