Kina je kronistički sustav koji nema veze s liberalnim kapitalizmom

Koliko se ovakvim Trumpovim igrama "batine i mrkve" vezanim uz carine, uvozno-izvoznu politiku i trgovinski rat zapravo remeti makroekonomska, ali i financijska stabilnost svijeta - pitali smo Igora Šlosara, predsjednika Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) iz Zagreba.

- Carine imaju negativan makroekonomski učinak i ograničavaju slobodnu trgovinu smanjujući kupovnu moć potrošača, kao i necarinske prepreke, a o njima se malo komunicira u ovo izazovno doba, kada se carine percipiraju kao jedini faktor. Pritom je teško procijeniti koliki će biti učinci carina, s obzirom na to da još ne znamo koliko će trajati i koji će biti opseg primjene na proizvode (bar što se tiče europskog odgovora). Još je mnogo neizvjesnosti oko toga. Umnogome se priča da će carine potaknuti recesiju. To je moguće u određenoj mjeri, no ne nužno. Naime, temeljno je pitanje ciklusa, pogotovo iz klasično-liberalne ekonomske perspektive. Dakle, recesije prirodno dolaze kao što i sportaš ne može cijelo vrijeme držati visoku dinamiku kretanja, nego se mora odmoriti. Realnost je pritom već rizična, pogotovo zato što je američka ekonomija dugo vremena bila na fiskalnim steroidima zbog raznih ekonomskih "poticaja". To je držalo BDP na naizgled zadovoljavajućoj razini, no političko zadovoljstvo nije nužno u skladu s prirodnim stanjem slobodne ekonomije. Taj se balon mora ispuhati - pa kad-tad to dovede do onog neželjenog, a nužnog.

Bidenova i Obamina administracija radile su na snažnom bildanju regulacija i ograničavanju energetskog sektora, pogotovo nafte. Sve je to umanjivalo potencijal za zdravi rast na osnovi ekonomske slobode i jačanja privatnog sektora, uz inkluziju i jednake prilike. Dakle, američka ekonomska bolest nije novost. Štoviše, kada se ide na operaciju, pacijentu je to dodatni izazov koji iscrpljuje. Usto, mora se dogoditi detoksikacija američke ekonomije od prevelike ovisnosti o pretjeranoj državnoj potrošnji i dugovima, no carine su loš odabir za krpanje deficita. Mora se krenuti u jake rezove birokracije i onog što se zove welfare state, neovisno o privremenoj sudbini kretanja BDP-a. SAD mora oživiti svoj tradicionalni potencijal kapitalizma i slobode, a tako i EU.

Američke dubioze

Može li Trump ostvariti ono što je obećao - smanjiti golemi američki vanjskotrgovinski deficit i posljedno tome vratiti proizvodnju u SAD? Jesu li pritom nove, veće carine pravi ili pogrešan put? Ili se iza svega toga kriju neki veći, ne samo ekonomski nego i politički/geopolitički, američki interesi?

- Tehnički može donekle smanjiti trgovinski deficit, no takva je politika posljedica nerazumijevanja slobodne trgovine, koja nije tek nekakav kolektiv, nego niz decentraliziranih interakcija niza pojedinaca (da se izrazimo u duhu Hayeka), kao i uvelike globaliziranih inputa za razne proizvode (da se izrazimo u duhu Friedmana). Može se carinskim prihodima smanjiti i fiskalni deficit. Ipak, takva odluka nije dobro rješenje za potrošače i ekonomiju u cjelini, a daje signal da se ne ide dovoljno u reforme, koje demokrati ionako nikako ne žele, pa time i ne pridonose rješenju onoga čemu su znatno pridonijeli. Naime, deficit (iznad 6 % BDP-a) i javni dug (iznad 120 % BDP-a) ozbiljan su rizik za "fiskalno zdravlje" SAD-a - da se poslužimo terminologijom think tanka Heritage Foundation, koji objavljuje Indeks ekonomske slobode. Mnogi će Amerikanci u budućnosti imati dodatni porezni teret zbog tih dugova, nastalih zbog proširenja opsega potrošnje federalne države kroz razne socijalne naknade i ekonomske subvencije. Samo kamate na dug su (s prijeđenih pola bilijuna dolara - engl. trillion) u prvih sedam mjeseci fiskalne 2024. godine bile veće od izdataka za obranu i Medicare. To je ostavština bivše administracije.

Problem nove administracije nedostatak je volje da deficit smanjuje znatnijim rezovima strukturno velikih rashoda, a to su oni za socijalne programe - tzv. welfare. To se ne radi jer Trumpova administracija ima u svojim redovima nekoliko bivših demokrata, a tako i među nekim ključnim biračima, koji se protive klasično-liberalnim odnosno tradicionalnim (neo)konzervativnim politikama. Zanimljivo je da ljevica i demokrati to ne percipiraju kao svojevrsni fiskalni konsenzus, kojim tzv. MAGA, kao dio republikanaca i praktično svi demokrati, već na dugi rok radi protiv popularnog načela limited government. Štoviše, te dvije strane postigle su očito suglasje o namjeri vraćanja industrije u SAD. Pitanje je u kojoj mjeri će se industrija vratiti ako se misli na oživljavanje starih neefikasnih pogona uz protekcionizam, koji stvara štetu. S druge strane, može se očekivati otvaranje prilika za više ulaganja u inovativnu industriju jer već najavljene reforme idu u smjeru rezanja poreza, deregulacije, oslobađanja energetskog sektora i druga olakšanja koja će bar efektivno, na srednji rok, podići ekonomske slobode. Ipak, ta ulaganja u konačnici su stvar ekonomske procjene konkretnih subjekata, a ne političke volje Ovalnog ureda i bilo koje administracije. Na politici je da se otvore što bolji okvirni uvjeti, pogotovo deregulacijom niza suvišnih federalnih propisa, koja se mora provesti ne samo pilom nego i skalpelom. Slijedom toga, i EU treba krenuti u snažnu deregulaciju, počevši od regulatorno skupe zelene agende. Uzmimo samo primjer famoznog ESG-a, koji mnogim firmama stvara realne probleme, uz relativno malo demokratskog preispitivanja.

Kineska prijetnja

Tko zapravo plaća carinu, tko taj trošak stvarno snosi - strani izvoznik ili domaći potrošač? Trump kaže da je za SAD sve super, da dnevno Amerika zarađuje dvije milijarde dolara, a Kina se žali WTO-u da Trump ruši pravila globalne trgovine, pa i globalizaciju kakva je dosad funkcionirala... Čak se i Rusija oglasila upozorenjem da Trumpove carine krše međunarodna pravila.

- Carine na kraju plate potrošači višim cijenama, no u konačnici svi gube zbog troškova i poslovne neizvjesnosti, koja se već osjeti s obje strane Atlantika. Carine prividno štite manje efikasne proizvođače, no generalno stvaraju trošak. Na slobodnom tržištu svaki potrošač može donijeti odluku u korist domaćeg proizvoda a da se takva odluka ne stimulira carinom. Kina nastoji uvjeriti ostatak svijeta kako je za slobodnu trgovinu i "globalizaciju", a da je SAD odjednom na drugoj strani. To se vrlo površno shvaća. Osim toga, uz Trumpa su carine Kini uvodili i Biden i EU. Unatoč toj činjenici, umjesto cjelovitog sagledavanja tijeka događaja koji imaju političko-ekonomske učinke, cijela se priča olako svodi samo na jednu osobu; pitajmo se zašto. U dugačkoj političko-ekonomskoj povijesti Kina se koristi naizglednim sustavom "slobodne trgovine" kako bi bez carina lakše trgovala i izvozila, a pritom nameće mnoge necarinske i administrativne prepreke, uz ostale političko-ekonomske rizike, poput krađe intelektualnog vlasništva, manipulacije tečajem i drugih već poznatih metoda pod komandom Kineske komunističke partije. Dakle, s Kinom nema slobode, osim površnog privida. Slijedom navedenoga, teško je govoriti o slobodnoj trgovini kada ne postoji poštovanje pravila od strane institucionalnog okvira koji je divergentan u odnosu prema liberalnim demokracijama, bez pokušaja konvergencije. Teško je poštovanje pravila očekivati od Kineske komunističke partije. Dakle, Kina je primjer kronističkog sustava koji nema veze s liberalnim kapitalizmom, ako nam je odjednom stalo do tog potonjeg. U svakom slučaju, SAD i EU moraju smanjiti ovisnosti o Kini, pogotovo ako dođe do kineske agresije na Tajvan i druge zemlje na Indopacifiku.

No zašto je Trump sad naglo promijenio priču, odnosno obznanio kako će carine sniziti na deset posto i pauzirati ih svim zemljama na 90 dana osim Kini, kojoj je drastično povećao carine na uvoz, na čak 145 posto, a onda početkom tjedna ipak smanjo ograničenja za pametne telefone, računala i drugu elektroniku? Jesu li ga na povlačenje natjerale burze, financijska tržišta, drastičan pad vrijednosti dionica?

- Došlo je do zabrinjavajućeg pada dionica, pa onda i rasta nekih. Sigurno se radi o neizvjesnosti, no teško je predviđati trendove na osnovi dnevnih prosudbi. Pitanje je što će se na kraju postići u smislu dogovora i s koliko zemalja. Idealno bi bilo tu najavljenu pauzu (90 dana) iskoristiti za ozbiljne pregovore o slobodnoj trgovini kako bi se ukinule sve carine, a postoje one i otprije, i niz necarinskih i birokratskih prepreka - ako nam je već cilj zaista i što više osloboditi trgovinu, i od strane svih. Vrlo visoke carine prema Kini neodržive su za obje zemlje, no očito je to geopolitička poruka komunističkom režimu. S druge strane, druge zemlje nisu zasad ušle u taj "trgovinski rat" jer svaka protumjera može samo dodati štetu koju snosi potrošač, a ne baš zemlja kao takva.

Hrvatska situacija

Ukupno gledajući, ako se carinski/trgovinski rat nastavi, što bi to značilo za Hrvatsku?

- Svaki trgovinski odnos je vrijedan i carine će negativno utjecati na mikrorazinama. Može se očekivati veći učinak jer ovisimo o bitnim tržištima poput Njemačke i Italije. Kada gledamo procjene Europske središnje banke, američke carine mogle biti utjecati na BDP Europske unije za oko 0,3 postotna boda, a europski odgovor za dodatnih 0,2. Dakle, oba scenarija sadržavaju manje brojke makroekonomskih učinaka nego scenariji dodatnog rasta BDP-a u slučaju deregulacije i drugih reformi - i na razini Europske unije i na razini Hrvatske.

Dakle, negativan učinak će postojati ako se carine uvedu, no ne toliko velik kao što je to ukupan trošak neprovedbe nekih domaćih strukturnih reformi. Zato naš Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) vodi projekt Hrvatska 2025, čiji su fokus konkretne i mjerljive strukturne reforme za povećanje ekonomske slobode Hrvatske, sukladno s metodologijama think tankova Fraser Institute i Heritage Foundation.