Svestrani mladi umjetnik koji djela piše nalivperom

Rođen 1996. u Zagrebu, Šimun Matišić je jedan od naših najintrigantnijih i najsvestranijih mlađih glazbenika. Iako se još uvijek školuje, ostvario je impresivnu karijeru. Njegovo je djelovanje prepoznala publika i kritika, zbog čega je osvojio niz nagrada i priznanja. Dobitnik je triju nagrada Status Hrvatske glazbene unije. Godine 2011. dobio je nagradu »Judita« na 57. splitskom ljetu za nastup s gitaristom Christianom Escoudeom. Laureat je Nagrade Grada Čakovca »Josip Štolcer Slavenski«, za skladbu »Šlomlek Maryam«, za sopran, dva sopran saksofona i ansambl, koju su 2020., u sklopu sezone Cantus ansambla, kao solisti izveli sopranistica Marta Schwaiger te saksofonisti Saša Nestorović i Dragan Sremec. Dobitnik je nagrade »Stjepan Šulek« za 2023. godinu za kompoziciju »Sonata za vibrafon i klavir«. Dobitnik je nagrade Porin za najbolju izvedbu jazz skladbe »Fortune Smiles« s istoimenog albuma. Istu je nagradu dobio i za album »Invocation«, u kategoriji najbolje jazz skladbe. Za album »Tribute to B.P.« 2022. je dobio 3 Porina u kategorijama Najbolji album godine, Najbolja izvedba jazz glazbe (»With Pain I Was Born«) i Najbolja jazz skladba (»In Grožnjan, After all These Years«).

Zagrebačka filharmonija je pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija 1. lipnja 2021. praizvela njegovu skladbu »Skulpture« za klavir i orkestar. No, Matišić već godinama djeluje i kao vođa sastava. U tom kontekstu snimio je niz albuma. Već kao četrnaestogodišnjak objavio je svoj prvi nosač zvuka pod naslovom »Jazz nocturno«. Godine 2018. sa svojim sekstetom objavio je autorski jazz album »Invocation«. Godine 2021. objavio je album »Tribute to B.P.« koji je sa svojim kvintetom snimio u povodu desete obljetnice smrti Boška Petrovića, jednog od njegovih mentora. Osim o sviranju vibrafona i jazzu općenito, od Petrovića je učio i o skladanju, a njemu je posvetio vlastitu skladbu »In Grožnjan, After All These Years« i CD »Tribute to B.P.«.

Matišić je pokrenuo ciklus koncerata u kojem će, u dva nastupa mjesečno, naizmjenično predstaviti umjetnike koji djeluju na području klasične i jazz glazbe. »U posljednjih sam nekoliko godina dobio veliku želju organizirati glazbeni festival, tj. ciklus, u kojemu će i klasična i jazz glazba biti podjednako zastupljene«, govori. »Razloga je za to, naravno, jako puno, ali primarni je taj što sam želio organizirati ciklus koji bih ja kao slušatelj najradije posjećivao. Osim što sličnih ciklusa, koliko je meni poznato, kod nas nema, mislim da će i publici i izvođačima biti zanimljivo sudjelovati u programu koji na ovaj način spaja klasičnu i jazz glazbu.

Iako je njihova bliskost već odvano vrlo jasna, zanimljivo je da vrlo često jazz glazbenici imaju klasičnu naobrazbu, a sve češće susrećem glazbenike koji se jednako angažirano bave ili su barem kao publika zainteresirani za te vrste ozbiljne glazbe, pa se onda nameće samo od sebe da se te dvije vrste, koje naravno imaju svoje velike razlike te ih ovaj program ni na koji način ne želi osporiti, spoje u jednom ovakvom ciklusu. Uz to, sve je više publike koja prati te dvije glazbene scene te se nadam i vjerujem da će ovaj ciklus biti povod da se i publika koja možda prati samo jednu od navedenih vrsta glazbe, pobliže upozna i susretne s ovom drugom. Smatram da zastupljenost i jedne i druge vrste pridonosi boljem razumijevanju obje, a također, htijeli mi to priznati ili ne, jazz glazba se vrlo često krivo smatra ‘manje ozbiljnom’ od klasične te se nadam da će ih ovakav ciklus ‘izjednačiti’, barem na jedan mali način.«

Program

Matišić je suradnik mnogobrojnih uglednih hrvatskih, i ne samo hrvatskih glazbenika, sastava i orkestara i zato ima dobar uvid u aktualnu glazbenu scenu. Upravo zato ostvario je dobru povezanost što mu svakako pomaže u kreiranju ovog programa. »Glazbenici koje sam odabrao svakako su među najboljima na ovim našim prostorima, a i šire, te mi je vrlo drago da sam ih uspio sve okupiti na jednom mjestu«, rekao je. »Primjerice to su: Krunoslav Levačić Kvartet (Krunoslav Levačić, Mario Bočić, Luka Žužič, Žiga Golob), Filip Merčep, Hrvoje Galler Trio (Hrvoje Galler, Zvonimir Šestak, Janko Novoselić), Pavao Mašić, Kristijan Krajnčan, Kvintet Ansambla OKTOS (Ivana Vukojević, Dunja Čolić-Keinänen, Zvonimir Krpan, Tajana Škorić, Iva Ilakovac, Davor Križić Experiment (Davor Križić, Luka Žužić, Elvis Penava, Joe Kaplowitz, Janko Novoselić), Srđan Bulat, Ivan Kapec kvintet (Ivan Kapec, Šimun Matišić, Mario Bočić, Hrvoje Kralj, Borko Rupena), Mate Matišić Band (Mate Matišić, Marko First, Saša Nestorović, Joe Kaplowitz), Filip Šovagović Band (Filip Šovagović, Luka Čapeta, Fadil Abdulov, Fran Krsto Šercar).«

Ne čudi ovako osmišljen program, jer Matišić je svestran umjetnik - ponekad džezist, a ponekad klasičar/ponekad bubnjar, a ponekad vibrafonist/ponekad skladatelj, a ponekad instrumentalist/ponekad koncertni umjetnik, a ponekad autor i izvođač za kazališne predstave/ponekad izvođač, a ponekad organizator… »Takav pristup glazbi i umjetnosti smatram prirodnim«, objašnjava. »Bio bih nesretan kada bih morao bilo koju od tih djelatnosti ‘izbaciti’ iz svojih aktivnosti. Često čujem kako u današnje vrijeme glazbenici moraju biti svestrani; i organizatori i promotori, izvođači, skladatelji…, ali koliko sam upoznat tako je oduvijek bilo. Puno je teže naći glazbenika u povijesti glazbe, govorimo li o klasičnoj i jazz glazbi, koji se bavio isključivo jednom stvari. Mislim da je ljudima koji se bave umjetnosti cijeli taj ‘paket’ zanimljiv i privlačan, a ne samo jedan njegov mali dio.«

Šimun Matišić (foto: Davor Hrvoj)

Koncerti će se održati u dva prostora zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta »Gavella«: u atriju i Maloj »Gavelli«. I to okružje mu je blisko jer već godinama djeluje u kazališnom miljeu, ne samo u »Gavelli«. »Posljednih sam godina puno radio glazbu za kazalište u GDK-u ‘Gavella’ te sam se jako povezao i s ljudima koji tamo rade i s prostorom samim, a s obzirom da je to nedugo obnovljen prostor u samom centru grada, s odličnim uvjetima za održavanje koncerata, činio mi se kao pravi izbor za jedan ovakav ciklus«, napominje. »Od strane djelatnika GDK-a ‘Gavella’ imao sam veliku pomoć i podršku te im se ovim putem svima zahvaljujem što su mi pomogli u organizaciji ovog, po mom mišljenju, zanimljivog glazbenog programa.«

Promjena okoline

Bez obzira na to koje se od tih aktivnosti primio, Matišić za obavljanje toga ima pokriće. Primjerice, udaraljke je započeo učiti kod profesora Božidara Rebića, a kasnije kod prof. Tomija Spasevskog i prof. Gorana Goršea. Usporedno s udaraljkama učio je svirati klavir kod profesorice Sretne Meštrović, a teoriju u Glazbenom učilištu »Elly Bašić« gdje je 2014. maturirao udaraljke i glazbenu teoriju. Iako je još kao dijete ostvario važne suradnje na području jazza, a u tom idiomu je i nastavio djelovati, Matišić se odlučio za školovanje u sferi klasične glazbe. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je udaraljke 2023. u klasi profesorice Ivane Kuljerić te kompoziciju 2024. u klasi profesora Mladena Tarbuka.

Osim toga, pohađao je Ljetnu jazz školu Hrvatske glazbene mladeži koju je u Grožnjanu vodio Boško Petrović. »Prednost klasičnom obrazovanju dao sam iz razloga što mislim da je ipak puno teže biti klasični glazbenik s jazz obrazovanjem nego obrnuto«, pojašnjava. »Jako je puno primjera jazz glazbenika koji su klasično školovani, a razlog tome je, vjerujem, i to što je klasična glazba ipak puno starija od jazza te je sustav obrazovanja puno razrađeniji i sustavniji. To je jako važno, bez obzira na to bavili se kasnije klasičnom ili jazz glazbom. Ne vidim da mi to odmaže u nastojanju da budem i jazz glazbenik, dapače. Mislim da klasična glazba sa svom svojom bogatom povijesti može samo pomoći dubljem razumijevanju glazbe općenito - u mom slučaju je to jazz - dok mi jazz pak s druge strane pomaže da ponekad klasičnoj glazbi pristupim na ‘opušteniji’ način, vrlo uvjetno rečeno.«

Kad je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Matišić je odlučio nastaviti školovanje. No, iako je od legendarnog vibrafonista Garyja Burtona, koji je također bio njegov mentor, dobio poziv da studij nastavi na Berklee School of Music, najpoznatijoj svjetskoj jazz školi, nakon što je 2024. bio gost student na Sveučilištu za glazbu i kazalište u Hamburgu, odlučio se za tu školu gdje mu je profesor njemački skladatelj Elmar Lampson, počasni predsjednik i viši profesor kompozicije. U njegovoj klasi je trenutno polaznik Konzerte Examen doktorskog studija na HfMT-u.

»Oduvijek sam znao da jednog dana želim otići u neki drugi grad, izvan Hrvatske, te tamo nastaviti svoje obrazovanje«, tumači. »Prvenstveni razlog je taj što mislim da je svakome tko se bavi umjetnošću jako korisno promijeniti okolinu u kojoj djeluje, ne iz razloga što bi ta okolina bila nužno bolja, nego jednostavno mi se čini jako korisno vidjeti kako se ljudi u nekom drugom gradu, tj. državi, bave onim čime se i ja bavim. Također od školovanja u Hamburgu očekujem da će mi, osim znanja i nekih novih spoznaja o kompoziciji i glazbi općenito, donijeti neka nova poznanstva koja će nadam se rezultirati i češćim angažmanima, narudžbama u inozemstvu.

Također, smatram da je jako korisno osjetiti reakciju na vlastita djela od nekoga tko me uopće ne poznaje, jer njegovo slušanje nije uvjetovano našim poznanstvom, prijateljstvom, itd… Isto tako moram reći da sam, uz sve navedeno, jako zadovoljan svojim profesorom Elmarom Lampsonom, koji je, uz to što je vrlo aktivan i zanimljiv skladatelj, izvrstan i iskusan pedagog, s kojim je veliki gušt raditi. Iako sam relativno kratko na doktorskom studiju u Hamburgu, već primjećujem da se neki moji pogledi na glazbu i na sam proces komponiranja mijenjaju i razrađuju, što me naravno jako veseli.«

Velika inspiracija

Osim institucionalnog obrazovanja, za Matišićev glazbeni razvoj važne su suradnje sa starijim glazbenicima. Prvi nastup imao je s 4 godine kada je svirao bubnjeve u kvartetu usnog harmonikaša Branka Kralja. Poslije je svirao vibrafon ili bubnjeve s raznim postavama koje je vodio njegov otac, gitarist Mate Matišić, ne samo u Hot Clubu Zagreb s kojim je svirao gypsy swing. Nakon toga njegova se karijera razvijala u raznim glazbenim žanrovima. Bio je član udaraljkaškog ansambla Bing Bang prof. Igora Lešnika. Godine 2014. započeo je duo projekt s pijanistom Matijom Dedićem s kojim je 2016. objavio live album »Fortune Smiles«.

Pod vodstvom saksofonista Saše Nestorovića 2020. je sa sastavom Klasična hrvatska četvorka sudjelovao u snimanju albuma »Wes Meets Trane« na kojem je svirao bubnjeve. Stalni je bubnjar tog benda koji se bavi glazbom Johna Coltranea. Kao član kvinteta gitarista Ivana Kapeca 2021. je sudjelovao u snimanju albuma »Crta«, na kojem je svirao kao vibrafonist. Godine 2022. gostovao je na snimanju albuma »Insite«, autorskog ostvarenja trubača Davora Križića. Dvije godine poslije sudjelovao je u snimanju albuma »Moto susreti treće vrste«, kao bubnjar eksperimentalnog noise-rock-electronic benda tATRC (The anti-theleological rock combo). Član je Harlequin Art Collectivea, ansambla koji se trenutno bavi djelima Oliviera Messiaena i J.S. Bacha, u kojem djeluje kao udaraljkaš i aranžer.

»Suradnje sa starijiim glazbenicima od velike su važnosti za sve mlade glazbenike«, tvrdi. »Sviranje s ljudima koji imaju više iskustva jednostavno mlade glazbenike stavlja u situacije u kojima nikad ne bi bili da se nisu ‘upustili’ u suradnju s boljima i iskusnijima od sebe. Takve situacije naravno uvijek rezultiraju nekim novim i neočekivam glazbenim rješenjima i idejama. Osim toga, praksa je nešto što se tijekom studija jednostavno ne može dobiti u toj mjeri u kojoj se može kada sviramo s iskusnijima od sebe. Naravno da je suradnja s glazbenicima moje generacije nešto što me jednako veseli i postoji ogroman broj izvrsnih mladih glazbenika, ali unatoč tome, osjećam se privilegiranim što u životu imam sreću svirati s iskusnijim i boljim glazbenicima od sebe.«

Rukopis skladbe (foto: Davor Hrvoj)

»Teško mi je nekoga izdvojiti i ne bih volio nekoga izostaviti, ali svakako neki od starijih glazbenika koji su bili ključni za moj džezistički razvoj su moj otac Mate Matišić bez kojega se vjerojatno nikada ne bih bavio jazz glazbom, bubnjar Krunoslav Levačić s kojim se poznajem od najranijeg djetinjstva te mi je i dan-danas velika inspiracija, saksofonist Saša Nestorović s kojim, uz projekt u kojem sviramo glazbu Johna Coltrane, jako puno razgovaram o glazbi i to ne samo jazzu te ga također smatram jednim od svojih važnih učitelja. To je i Matija Dedić o čijem sviranju mogu reći samo najbolje, a naš duo projekt ‘Fortune Smiles’ jedan je od mojih prvih profesionalnih projekata koji mi puno znači i mnogo sam naučio od njega.«

Nepoznati teren

Uz sve to Matišić je poznat kao skladatelj glazbe za kazališne predstave. Do sada je napisao niz djela za različite predstave, primjerice za »Zagreb 2020«, »Čovjek jastuk«, »Basne za nas danas«, »Tko je tu koga rodio«, »Naš razred«, »Jednaka noć«, »Drvljaci«, »Prijatelji«, »Tratinčkica i čudesna vrtićka krema«, »Moji tužni monstrumi«, »Majka«, »Krivi Billy s Inishmaana«, »Kako je Čuše spasio Tribunj«, »Mali požari«, »Pozdravi pozdravima«, »Balkanski špijun«, »Sokol ga nije volio« i druge. »Skladanje glazbe za kazalište nešto je što me izrazito veseli i ispunjava«, napominje. »Jako mi je zanimljivo s glumcima i režiserima razgovarati o glazbi i o njihovim ‘glazbenim željama’. Oni se često drukčije izražavaju o nekim glazbenim pojmovima, idejama ili fenomenima, ali upravo to drukčije izražavanje o tim pojmovima daje mi uvid u to kako oni čuju nešto što ja možda zovem drukčijim imenom. Uopće rad na predstavi je prekrasan i intenzivan proces u kojemu svaki put jako puno naučim o kazalištu ali i o dramaturgiji općenito, što onda vrlo direktno i intenzivno utječe na moje bavljenje kompozicijom.«

Što se klasične glazbe tiče, Matišić trenutno piše gudački kvartet, a što se primijenjene glazbe tiče, radi glazbu za film »Bumbarov let« Danijela Kušana, te za predstavu »TRIO RIO« gradskog kazališta u Požegi. Također, u novije vrijeme osmislio je i realizirao svoj solo projekt koji zasniva na spontanosti i improvizaciji. Do sada je održao četiri koncerta u tom konceptu. No, znatiželjan, kakav je, neprestano se upušta u nove suradnje i projekte te neprestano sklada.

»Koncept je na neki način inspiriran solo koncertima Keitha Jarretta, dakle cjelovečernji koncert na kojem ja, uglavnom, improviziram u komadu, bez pauze«, objašnjava. »To me svaki put jako umori i iscrpi, ali je također izuzetno korisno i jako me veseli. Na takvim koncertima se vrlo često nađem na ‘nepoznatom terenu’, ali snalaženje na tom terenu uvijek rezultira nekim muzičkim situacijama za koje mislim da su zanimljive i donose nešto novo, do čega vjerojatno ne bi došlo da je koncert koncipiran drukčije. Što se jazz glazbe tiče, trenutno sam započeo duo projekt s nevjerojatnim slovenskim bubnjarom i čelistom Kristijanom Krajnčanom, s kojim me spojio projekt u koprodukciji Hrvatskog društva skladatelja i Društva slovenskih skladateljev. Čim smo se našli i počeli zajedno svirati odlučili smo se za zajednički projekt, koji će biti u potpunosti autorski, što me izrazito veseli. Premijeru našeg projekta imat ćemo također u ciklusu koncerata u ‘Gavelli’.«

Sofoklo kao nadahnuće

Prošle godine Matišić je darovao rukopis svoje kompozicije »Apóspasma Philoktetu« Zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Skladba je praizvedena na otvorenju izložbe »Zlatno doba nalivpera« u NSK-u u prosincu prošle godine, u sklopu obilježavanja 130. obljetnice utemeljenja Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK-a, u čijem se bogatome fondu nalaze brojni rukopisi velikana domaće i svjetske povijesti. Naime, osim rukopisa Jakova Gotovca, na toj su izložbi bili izloženi primjerci pojedinih skladbi pisanih nalivperom, a nalaze se u fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala NSK-a. Da se i danas suvremeni skladatelji koriste nalivperom, pokazao je Matišić koji je upravo spomenutu skladbu za bas klarinet solo napisao nalivperom.

Nadahnuće za kompoziciju koju je darovao NSK-u pronašao je u Sofoklovoj tragediji »Filoktet« koja ga je potaknula i na daljnje istraživanje i korištenje starogrčkog jezika u skladanju. Ovakav pristup skladanju uključuje i filološke elemente, a osobito poznavanje starogrčke metrike, u čemu mu je pomogao klasični filolog Ivan Kapec. »To se dogodilo na poticaj mog prijatelja Ivana Kapeca s kojim se često družim i razgovaram o glazbi, književnosti i umjetnosti općenito«, ističe. »Kada nas je razgovor doveo do Sofoklove tragedije ‘Filoktet’, koja mi je izuzetno inspirativna i zanimljiva, napisao sam skladbu ‘Apóspasma Philoktetu’ koja je inspirirana monologom protagonista Filokteta. S obzirom da je NSK u to vrijeme organizirala izložbu rokopisa nalivperom, a ja vrlo često i rado koristim nalivpero, napisao sam tu skladbu nalivperom te je ona postala dio izložbe. Ovim putem bih se još jednom zahvalio Ivanu Kapecu i Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici na toj prekrasnoj prilici te također klarinetistu Branimiru Norcu, koji je skladbu izvrsno praizveo na otvorenju izložbe.«