Kapaciteti i resursi EU-a postoje, nedostaje političke volje i zajedništva

Koji su temeljni problemi Europske unije danas, i zašto se sporo rješavaju, jedno je od pitanja koja smo odmah na početku intervjua postavili Vladimiru Milinoviću, medijskom stručnjaku, političkom komentatoru i konzultantu iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija).

- Temeljni problemi Europske unije danas proizlaze iz njezine dvostruke prirode: s jedne strane EU je zajednica vrijednosti i interesa koja je kroz integraciju ostvarila povijesni mir i prosperitet, a s druge strane ostaje zarobljena u nacionalnim egoizmima i birokratskim labirintima.

Prvi problem je očit: EU se suočava s geopolitičkim izazovima koji nadilaze njegove unutarnje mehanizme - rat u Ukrajini, nestabilnost na Bliskom istoku, trgovinski ratovi SAD-a i Kine te rastuća energetska i prehrambena nesigurnost. Drugi problem jest ekonomski: Europa hvata korak s ubrzanim tempom inovacijama i investicijama, posebice u usporedbi sa SAD-om i Kinom, dok istodobno uvodi sve strože regulacije. Treći je problem demografski - starenje stanovništva i potreba za usklađenom migracijskom politikom.

Vladimir Milinović (Foto DominionArt studio)

Europski kočiničari

Zašto se ti problemi sporo rješavaju, koji su glavni razlozi...?

- Zato što EU funkcionira kao hibrid - nije ni federacija ni klasična konfederacija. Odluke se donose sporo, konsenzus je često nemoguć, a institucije su sklone kompromisima koje građani doživljavaju kao beživotne deklaracije. Drugim riječima, EU ima kapacitet i resurse, ali mu nedostaje politička volja i zajednička vizija budućnosti. To je možda i najveći problem - Unija koja zna što ne želi (ratove, kaos tržišta, klimatski kolaps), ali još uvijek ne zna dovoljno jasno što želi postati. Međutim, uz sve te negativnosti EU je najbolje mjesto na planetu za život, a njegov je BDP ove godine pretekao kineski - dakle, utrka nije izgubljena, kao što pesimisti unaprijed proglašavaju. Demografska situacija Kine mnogo je gora nego europska. Migrantski problem Sjedinjenih Američkih Država red je veličine gori nego europski. Europa nije mala, gotovo je dvostruko brojnija od SAD-a. Europa nije geopolitički neprijatelj ni Kine ni Indije. O tome treba voditi računa prije negativnog razmišljanja o Europskoj uniji.

Tko su zapravo kočničari zajedništva EU-a? Koji su glavni aspekti nesuglasja unutar Unije?

- Kočničari zajedništva EU-a nisu samo pojedine države nego i sam sustav odlučivanja u kojem svaka članica ima mogućnost blokirati odluke koje zahtijevaju jednoglasnost. To stvara situaciju u kojoj i male države, radi vlastitih unutarnjih političkih interesa, mogu zakočiti procese važne za cijelu Uniju. Vidjeli smo to na primjerima proširenja, sankcija, pa i zajedničke energetske politike.

Međutim, i te probleme treba promatrati "sa zrnom soli". Donedavno, europske su vlade napadale Orbana zbog njegovih stavova o migrantima i transpolitikama. Danas je njegov stav o migrantima mainstream Njemačke, kao što pokazuje njemačka politika 2025., s jačim kontrolama granica pod kancelarom Merzom. Najveći zagovornik Orbanovih ideja je relativni pobjednik izbora u Nizozemskoj, državi koja je prije osam godina povela blokadu EU fondova za Mađarsku. Stvari se, dakle, mijenjaju, ponekad i za 180 stupnjeva. Tako da, "zloglasna" europska samostalnost država zapravo je njezina snaga koja je možda spriječila pad u potpuni ponor tijekom "vladavine" Angele Merkel.

Može li se i kako EU rekonstruirati i revitalizirati? Može li biti samostalan bez potpore SAD-a, i u kojim pitanjima?

- EU se može rekonstruirati i revitalizirati jedino ako pronađe ravnotežu između dublje integracije i poštovanja raznolikosti svojih članica. To znači jačanje institucija koje donose brze odluke u kriznim situacijama, smanjivanje potrebe za jednoglasnošću te osnaživanje zajedničkih politika u područjima gdje su nacionalni odgovori nedostatni - obrana, energetika, migracije, digitalna i tehnološka suverenost.

Može li biti samostalan bez potpore SAD-a? U nekim područjima - da, ali u većini u ovom trenutku ne. Europa je gospodarski div, ali vojno zapuštena. Dok god obrana kontinenta počiva na NATO-u i američkom nuklearnom kišobranu, Unija ne može govoriti o punoj geopolitičkoj samostalnosti. Međutim, u energetici, klimatskoj politici, digitalnoj regulativi i trgovinskim sporazumima EU već pokazuje da može djelovati samostalno, pa čak i postavljati globalne standarde. Također, ako bi Europa zajedno razvijala francuske i druge napredne vojne projekte - poput hipersonične nuklearne rakete - samostalnost je bliža nego što se čini.

Pravo pitanje nije može li EU sutra bez SAD-a, nego kako izgraditi dovoljno vlastitih kapaciteta da odnos s Washingtonom postane partnerski, a ne zavisan. To bi bio ključ stvarne emancipacije Europe - Unije koja stoji na vlastitim nogama, ali svjesno bira savezništvo, a ne oslanjanje. Ali ni tu situacija nije toliko loša kao što se nekad objavljuje, zajedno, europske snage su veće od bilo koje druge vojne sile na planetu. Međutim trebaju se uskladiti, opremiti i dodati kritične sposobnosti. Suradnja u obrambenoj industriji (npr. zajedničke nabave, razvoj bespilotnih sustava, zračne i raketne obrane) rapidno jača posljednjih godina pod pritiscima vanjskih prijetnji.

Faktor proširenja

Što očekivati kad se radi o proširenju EU-a, uključujući naravno i očekivanja za BiH, što je za RH od ključne važnosti?

- Kad govorimo o BiH, tu se otvara posebno osjetljivo pitanje. Europska unija želi BiH približiti sebi, ali Bruxelles vrlo dobro zna da bez temeljitih reformi BiH ne može funkcionirati kao članica. Problem je politički - nedostatak konsenzusa među narodima, krhke institucije i stalna prijetnja blokadama. Međutim to se može nadići jer od izvornog stanovništva BiH, od 4,6 milijuna stanovnika, danas čak dva milijuna živi izvan BiH - uglavnom u EU-u.

Za Hrvatsku je to od ključne važnosti. Stabilna i europska BiH znači sigurnije granice, jaču gospodarsku suradnju i zaštitu prava Hrvata u toj zemlji. Hrvatska ima priliku biti glasnogovornik BiH u EU-u, ali i most prema rješenjima koja ne bi bila nametnuta izvana, nego dogovorena unutar same zemlje.

Ako Unija pronađe snage da BiH i regiji ponudi jasnu perspektivu i rokove, smanjit će se prostor za destabilizaciju i porast radikalizma. Ako ne, svjedočit ćemo dugoj zoni nesigurnosti na europskom jugoistoku, a to nikome u Uniji, a ponajmanje Hrvatskoj, ne odgovara. BiH u EU-u daleko je najbolja opcija za Hrvatsku.

Kad se sve uzme u obzir, koja su pitanja za EU i dalje od vitalne važnosti?

- Za Europsku uniju od vitalne važnosti ostaje nekoliko povezanih pitanja koja određuju njezin opstanak i ulogu u svijetu. Prvo i najvažnije je sigurnost - vojna, energetska i digitalna. Bez sigurnosti nema ni slobode ni prosperiteta, a upravo su rat u Ukrajini, kibernetički napadi i energetske ucjene pokazali koliko je Europa ranjiva.

Drugo je demografija i socijalna kohezija. Starenje stanovništva, manjak radne snage i migracijski pritisci prijete razgraditi europski model blagostanja. Ako EU ne pronađe održive politike za balansiranje socijalne države, zaustavljanje migracije i uključivanje novih generacija, njezine ambicije ostat će bez temelja.

Najvažnije je pitanje identitet. Europska unija mora odgovoriti na pitanje želi li biti politička zajednica s jasnom vizijom. Dok se to ne razriješi, svaka kriza - bilo migrantska, financijska ili sigurnosna - iznova će otvarati iste pukotine.

Priznanje Palestine

I za kraj, jedno od vrućih pitanja oko kojeg se lome koplja unutar EU-a svakako je i priznanje Palestine. Može li se tu postići konsenzus?

- Bit ću malo politički nekorektan, pa reći da je stav Europske unije o tim stvarima drukčiji od američkog zbog financijskog interesa EU-a u zaljevskim zemljama i Turskoj te drukčijeg tona komunikacije s tim zemljama. Međutim, stvarno, Arapska liga je prije mjesec dana pozvala Hamas da se preda i tako spasi palestinski narod. To je polazna točka za priznanje Palestine. Angažman nekih država na "bezuvjetnom priznanju" Palestine u sadašnjim okolnostima je umnogome politički ekshibicionizam koji će im dugoročno nanijeti veliku štetu. Isto vrijedi za izjave Pantovčaka u tom smjeru.