Popovićev pristup pjesmama iz kuta vjere

Najjednostavnije rečeno, knjiga »Kut gledanja« donosi nesvakidašnja i vrlo vrijedna promišljanja i analize suvremene, ponajprije rock glazbe, i to od čovjeka koji tu glazbu duboko proživljava i doživljava, a to što je taj čovjek, Petar Popović, katolički svećenik (trenutačno profesor na fakultetu jednog papinskog sveučilišta u Rimu) daje ovoj knjizi dodatnu vrijednost i značaj. Autorov odabir za ovu knjigu/album, nazovimo je tako, je 14 pjesama (plus bonus!) koje nisu vezane samo uz rock, već i jazz, alt country, americanu, indie folk, post-punk, hip-hop, trip hop i elektroničku glazbu, a u svakom od tih četrnaest eseja o pojedinim pjesmama i albumima autor piše u svojevrsnom »ključu kršćanstva«, odnosno pjesmama pristupa, kao što to radi i sa svim ostalim u svom životu, sa stajališta vjere. Naravno, takav pristup u konačnici dovodi do tekstova kroz koje se ne samo progovara o pjesmama, autorima i izvođačima pjesama koje se obrađuje, već i o samom autoru koji govoreći o glazbi koju voli itekako puno kaže i o sebi, svijetu koji ga okružuje, vlastitim stavovima, željama i ciljevima – i sve to u korelaciji s vjerom koja je srž njegova bića.

Visoka razina analize

Već nakon prvog pročitanog eseja, analize pjesme »My Favourite Things« jazz čarobnjaka Johna Coltranea, postaje jasno kako Petar Popović iznimno poznaje tematiku o kojoj govori te kako joj pristupa s jedne strane emocionalno, a s druge vrlo analitički koristeći pri prosudbi i poredbe s drugim umjetničkim djelima, ne nužno glazbenim, već i književnim, filozofskim, religijskim... Štoviše, kod pojedinih analiza daje si i određenu razinu literarne fikcije pa na kraju nekoliko eseja kroz kurzivom pisani tekst progovaraju i neki »likovi« (ili on sam) dodatno komentirajući napisano, odnosno temu o kojoj se u prethodnom tekstu raspravljalo. Pjesme o kojima progovara stvar su, logično, isključivo osobnog odabira pri čemu autor donosi eseje koji obrađuju pjesme svjetski poznatih (Coltrane, The Beatles, Bille Holiday, Nick Cave, Velvet Underground, The National...) autora i izvođača do manje znanih poput Laure Veirs ili Galaxie 500. No, u svakom trenutku Popović zadržava iznimno visoku razinu analize pri čemu u nekim trenucima, poput prikaza albuma »Yankee Hotel Foxtrot« američkog sastava Weezer, upravo briljira zaključcima i raščlanjivanjem vrijednosti i značaja te kultne ploče.

Četrnaest pjesama

Nedvojbeno je kako je ovakav pristup glazbi posljedica intenzivnog uživljavanja u svijet glazbe, procesa u kojem se traži ne samo ono što je autor o kojem se piše želio svojom glazbom reći, već i što je ista ta glazba donijela onome tko je sluša, analizira je i u njoj uživa. Time je, na jedan način, ostvaren i onaj najbitniji cilj svake umjetnosti, a to je da stvoreno umjetničko djelo – u ovom slučaju 14 pjesama – onome koji u njemu uživa obogati život, pojača emocije, proširi vidike i učini ga boljim. Štoviše, Popovićev »Kut gledanja« knjiga je u koju se moraju zaljubiti baš umjetnici jer se iz nje itekako očito vidi da je njihov rad, njihovo stvaralaštvo itekako smisleno. Bilo bi divno kad bi se umjetnost u većine ljudi prihvaćala i analizirala na način na koji to čini Petar Popović.