»Kut gledanja« Petra Popovića knjiga je u koju se moraju zaljubiti baš umjetnici jer se iz nje itekako očito vidi da je njihov rad, njihovo stvaralaštvo itekako smisleno.
Petar Popović: »Kut gledanja«, Mozaik knjiga, Zagreb, 2024.
Najjednostavnije rečeno, knjiga »Kut gledanja« donosi nesvakidašnja i vrlo vrijedna promišljanja i analize suvremene, ponajprije rock glazbe, i to od čovjeka koji tu glazbu duboko proživljava i doživljava, a to što je taj čovjek, Petar Popović, katolički svećenik (trenutačno profesor na fakultetu jednog papinskog sveučilišta u Rimu) daje ovoj knjizi dodatnu vrijednost i značaj. Autorov odabir za ovu knjigu/album, nazovimo je tako, je 14 pjesama (plus bonus!) koje nisu vezane samo uz rock, već i jazz, alt country, americanu, indie folk, post-punk, hip-hop, trip hop i elektroničku glazbu, a u svakom od tih četrnaest eseja o pojedinim pjesmama i albumima autor piše u svojevrsnom »ključu kršćanstva«, odnosno pjesmama pristupa, kao što to radi i sa svim ostalim u svom životu, sa stajališta vjere. Naravno, takav pristup u konačnici dovodi do tekstova kroz koje se ne samo progovara o pjesmama, autorima i izvođačima pjesama koje se obrađuje, već i o samom autoru koji govoreći o glazbi koju voli itekako puno kaže i o sebi, svijetu koji ga okružuje, vlastitim stavovima, željama i ciljevima – i sve to u korelaciji s vjerom koja je srž njegova bića.
Već nakon prvog pročitanog eseja, analize pjesme »My Favourite Things« jazz čarobnjaka Johna Coltranea, postaje jasno kako Petar Popović iznimno poznaje tematiku o kojoj govori te kako joj pristupa s jedne strane emocionalno, a s druge vrlo analitički koristeći pri prosudbi i poredbe s drugim umjetničkim djelima, ne nužno glazbenim, već i književnim, filozofskim, religijskim... Štoviše, kod pojedinih analiza daje si i određenu razinu literarne fikcije pa na kraju nekoliko eseja kroz kurzivom pisani tekst progovaraju i neki »likovi« (ili on sam) dodatno komentirajući napisano, odnosno temu o kojoj se u prethodnom tekstu raspravljalo. Pjesme o kojima progovara stvar su, logično, isključivo osobnog odabira pri čemu autor donosi eseje koji obrađuju pjesme svjetski poznatih (Coltrane, The Beatles, Bille Holiday, Nick Cave, Velvet Underground, The National...) autora i izvođača do manje znanih poput Laure Veirs ili Galaxie 500. No, u svakom trenutku Popović zadržava iznimno visoku razinu analize pri čemu u nekim trenucima, poput prikaza albuma »Yankee Hotel Foxtrot« američkog sastava Weezer, upravo briljira zaključcima i raščlanjivanjem vrijednosti i značaja te kultne ploče.
Petar Popović rođen je 1983. godine u Rijeci. Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci. Katolički je svećenik Porečke i Pulske biskupije, te doktor crkvenog prava. Kao profesor filozofije prava (i drugih predmeta), predaje i bavi se znanstvenim radom na Fakultetu kanonskog prava, na Papinskom sveučilištu »Sveti Križ« u Rimu. Pod autorskim pseudonimom »skarlet_p« objavljivao je poetske i prozne tekstove, među kojima vrijedi izdvojiti sljedeće publikacije: »Avenija. Dokument jednog vremena i međuprostora« (zbirka poezije, Besplatne elektroničke knjige, 2019.), te »Sad se napokon mogu popeti stepenicama« (roman, Besplatne elektroničke knjige, 2021.).
Nedvojbeno je kako je ovakav pristup glazbi posljedica intenzivnog uživljavanja u svijet glazbe, procesa u kojem se traži ne samo ono što je autor o kojem se piše želio svojom glazbom reći, već i što je ista ta glazba donijela onome tko je sluša, analizira je i u njoj uživa. Time je, na jedan način, ostvaren i onaj najbitniji cilj svake umjetnosti, a to je da stvoreno umjetničko djelo – u ovom slučaju 14 pjesama – onome koji u njemu uživa obogati život, pojača emocije, proširi vidike i učini ga boljim. Štoviše, Popovićev »Kut gledanja« knjiga je u koju se moraju zaljubiti baš umjetnici jer se iz nje itekako očito vidi da je njihov rad, njihovo stvaralaštvo itekako smisleno. Bilo bi divno kad bi se umjetnost u većine ljudi prihvaćala i analizirala na način na koji to čini Petar Popović.
Obrađene su u knjizi pjesme i albumi ovih izvođača: John Coltrane, Nick Cave and the Bad Seeds, Laura Veirs, Wilco, The National, Thom Yorke, Portishead, Talk talk, Keith Jarrett, The Velvet Underground & Nico, The Beatles, Billie Holiday, Thelonius Monk i Galaxie 500, a u bonus dodacima srest ćemo i Becka, Fountaines D.C., The Smits, Davida Bowieja...Pišući osvrt o ovoj knjizi glazbeni kritičar Toni Matošin kaže: »Ne samo zanimljiva i poticajna, već i, usudim se reći, potrebna knjiga, baš zato što suvremenoj glazbi pristupa iz tako rijetko angažiranog kuta i s obzirom na to da je upravo kršćanstvo presudno utjecalo na kulturu u kojoj je ta ista glazba nastala. Obilazeći širokokutno teoretiziranje, kroz niz pomno biranih primjera – pjesama – autor nudi strastveno, koliko i iznimno pronicavo štivo, pravi mali dnevnik promišljanja istinskog zaljubljenika u glazbu.«